U sobi, časnikova supruga susreće svog ljubavnika kada, niotkuda, upada muž, mašući pištoljem i vičući na ženinog ljubavnika.
“Odlazi odmah!” Policajac ga je otpratio u hodnik i tiho rekao: “Saslušaj me… hajde da vidimo koga od nas više želi…
Pucat ću dva puta, a oboje ćemo se pretvarati da smo mrtvi; tko god ga zove, njegovo je! Nakon što je začula pucnjeve, žena otvara vrata i otkriva obje osobe ispružene na podu.
Ona viče: “Alexa, izlazi van! Ove dvije budale su se ustrijelile!”
BONUS TEKST
Jednog vedrog popodneva u jednom primorskom selu živio je čovjek po imenu Marko. Poznat po svojoj snalažljivosti i brzom donošenju odluka, bio je poznat i po tome što se nalazio u zabavnim situacijama koje su proizlazile iz njegovih impulzivnih sklonosti. Jednog dana, dok je Marko šetao uz rijeku, primijetio je veliku, neobičnu ribu kako pliva blizu površine vode. Zaintrigiran, odlučio je uhvatiti ga.
- Zaronio je u rijeku s mrežom u ruci i započeo svoju žestoku borbu s ribom. Nakon duge borbe uspio ga je uhvatiti i odvući na obalu. Na njegovo iznenađenje, ulov je bio dvostruko veći som od Marca! “Kakav sretan dan za mene!” pomisli Marco zračeći srećom. Međutim, dok se usredotočio na svoj ribolovni pothvat, shvatio je da je njegov uspjeh privukao poglede promatrača.
Bio je to Luka, iskusni seljanin koji je Marca poznavao od mladosti. “Marko, ti si stvarno izvanredan ribar!” – zadivljeno će Luka. “Imam osjećaj da ste smislili plan kako se nositi s ovom ribom.” Nakon što je na trenutak razmislio, Marko je odgovorio: “Luka, mislim da bi bilo divno večeras organizirati veliki ribolovni događaj u selu. Ova bi riba trebala biti zvijezda predstave!” Luka se nasmijao i rekao: “To se čini kao divna ideja, ali imajte na umu da je ova riba prilično velika, pa je možda pametnije da je narežete na manje komade.”
- Marko se složio sa starješinovim prijedlogom i zajedno su počeli dogovarati ribolov, pozivajući sve seljane da mu se pridruže. Kako se mrak brzo spuštao, selo se pretvaralo u autentičnu ribarsku feštu. Ljudi su se okupljali oko vatre, razgovarali, smijali se i uživali u prekrasnom krajoliku. U srcu slavlja bio je pozamašni roštilj na kojem se cvrčala riba. Marko i Luka doživjeli su osjećaj ispunjenja jer su uspješno okupili zajednicu za tako divan događaj.
No, usred veselja iza brda je kradomice prišao mršav muškarac u odijelu, ostavši nezapažen za okupljene. Selo je dočekalo gradonačelnika koji je došao sudjelovati u ribarskoj fešti. Radost mu je porasla kad je vidio kako se riba peče, no nije se mogao otresti pomisli koliko je izvanredno što je Marco uspio sam uloviti tako veliku ribu. “Gospodo, mogu li pitati tko je ulovio ovu ribu?”
– upitao je gradonačelnik okrećući se prema okupljenom mnoštvu. S ponosom, Marco je ustao. “Ja sam, gospodine gradonačelniče! Ranije danas sam ulovio ovu ribu!” Gradonačelnik ga je začuđeno pogledao. “Mladiću, ovo je najveći som ikada viđen u našim vodama! Kako ste to uspjeli?” Marko je staloženo odgovorio: “Gospodine gradonačelniče, bio je to samo spoj sreće i malo truda.
- “Ali, kako se kaže, ne može se riba namatati, a da se malo ne zakomplicira! To je izazvalo val smijeha publike, a gradonačelnik je blistao, prepoznavši mladićevu pamet i skromnost. Tako je ribarska fešta u Markovo selo razvilo se u priču koju su svi rado prepričavali u nadolazećim godinama, a Marko je postao poznat ne samo kao talentirani ribar vješt u lovu ribe, već i kao netko tko je pridobio naklonost svojih susjeda, čak iu vrijeme velikog izobilja.
