Miloš iz Trebinja: Mrzio sam Muslimane sve dok mi majka nije ispričala priču zbog koje sam zaplakao
Život u predrasudama
Miloš iz Trebinja odrastao je u okruženju gdje su se nacionalne podjele smatrale normalnim. Priče o ratnim sukobima, neprijateljstvu i starim ranama bile su sastavni dio njegovog djetinjstva. Nikada nije imao lično iskustvo koje bi potvrdilo te priče, ali ih je prihvatao zdravo za gotovo.
“Govori su bili svuda oko mene – kako su ‘oni’ uvijek bili protiv nas, kako su naši stradali zbog ‘njih’. Nisam ni pokušavao da preispitam te stavove, jer su ih ponavljali svi koje sam poznavao,” prisjeća se Miloš.
Tako su godine prolazile, a s njima i njegovi osjećaji nepovjerenja prema Bošnjacima. Međutim, jedan razgovor s majkom potpuno mu je promijenio život.
Šokantna ispovijest majke
Jednog dana, dok su sjedili za kuhinjskim stolom, majka mu je odlučila ispričati nešto što nikada ranije nije spominjala.
“Miloše, znaš li ko nam je spasio život u ratu?” pitala ga je.
Odmah je pomislio na nekog od njihovih rođaka ili komšija Srba. Ali majčin odgovor ga je ostavio bez riječi.
“Naš komšija Ramo. Bošnjak.”
Miloš je bio šokiran. Kako je moguće da mu nikada niko nije rekao da im je upravo čovjek, koga su mu predstavljali kao neprijatelja, spasio život?
Majka mu je ispričala kako su tokom rata ostali bez hrane i osnovnih potrepština, a da je Ramo – rizikujući sopstveni život – krišom donosio hranu njihovoj porodici. Jedne noći, kada je situacija postala kritična, čak ih je sakrio u svom podrumu da ih spasi.
“Da nije bilo njega, Miloše, nas danas ne bi bilo.”
Miloš nije mogao da vjeruje. Uvijek su ga učili da su Bošnjaci njegovi neprijatelji, a sada je saznao da su im upravo oni pomogli u najtežim trenucima.
Preispitivanje života
Te večeri, Miloš nije mogao da zaspi. Po prvi put u životu preispitivao je sve što su ga učili. Kako je moguće da su mu godinama pričali samo jednu stranu priče?
“Shvatio sam da sam cijelog života bio u zabludi. Nikada nisam ni pokušao da upoznam drugu stranu, da čujem priče koje se ne uklapaju u ono što su mi govorili,” kaže Miloš.
Sljedećih dana počeo je razgovarati s ljudima iz različitih sredina, pokušavao je da shvati šta se zaista dešavalo i da sagleda svijet iz druge perspektive. Otkrio je na desetine priča o solidarnosti i pomoći među komšijama, bez obzira na vjeru i naciju.
Lekcija za cijeli život
“Mržnja ništa dobro ne donosi. Tolike godine sam je nosio u sebi, a da nikada nisam ni razmislio zašto. Danas znam da su ljudi prije svega – ljudi. Ako neko zaslužuje poštovanje, to su oni koji pomažu bez obzira na sve.”
Miloš danas više ne posmatra ljude kroz prizmu nacionalne pripadnosti. Umjesto toga, gleda ih kroz njihova djela.
“Naučio sam da su dobrota i plemenitost ono što određuje čovjeka, a ne njegovo ime, prezime ili vjerska pripadnost,”zaključuje on.
