Anis iz Konjica podigao spomen-kapiju ubijenoj srpskoj djeci: Sjećanje koje vraća vjeru u ljudskost

Priča koja dira srce

U ljeto 1992. godine, u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini, u Konjicu se dogodio zločin koji je ostavio dubok trag. Dvojica mališana, Petar (7) i Pavle (5) Golubović, zajedno sa svojim roditeljima, profesorima Đurom i Vlastom, odvedeni su iz svog doma. Nedugo zatim, svi su ubijeni.

Kako prenose svjedoci tog vremena, Pavle je ubijen odmah, kao i roditelji. Petar je preživio prvi hitac, ali je kasnije uhvaćen i dokrajčen. Ovaj zločin bio je jedan od onih koji se prešućivao godinama.

Anisova gesta pomirenja

Gotovo tri decenije kasnije, jedan Konjičanin odlučio je da uradi nešto nesvakidašnje. Anis Kosovac, običan čovjek velikog srca, vlastitim sredstvima i bez ikakve pompe, podigao je spomen-kapiju na ulazu u pravoslavno groblje u Donjem Selu u Konjicu, u čast ubijenih dječaka.

“Niko nije zaslužio da ovako skonča, a posebno ne djeca. Ova kapija je moj način da kažem da mi je stalo i da ne zaboravimo” – rekao je Anis.

Simbol nade i zajedništva

Spomen-kapija je jednostavna, ali snažna. Na njoj su uklesana imena Petra i Pavla, uz motiv koji prikazuje dva dječaka kako odlaze, okrenuti leđima, držeći se za ruke.

Ova simbolika je jasna: nevini životi prekinuti su prebrzo, ali sjećanje na njih ostaje vječno.

Reakcije javnosti i značaj čina

Ova gesta izazvala je brojne reakcije širom regiona. Komentari podrške preplavili su društvene mreže, a mnogi su istakli da je ovo jedan od najplemenitijih činova u poslijeratnoj BiH.

Posebno su važni sljedeći aspekti Anisove inicijative:

• Ne očekuje ništa zauzvrat – sve je finansirao sam, bez podrške institucija.

• Ne traži pažnju – nije davao intervjue, osim kad je uporno zamoljen.

• Šalje poruku pomirenja – u vremenu kada se sije razdor, Anis nudi ruku pomirenja.

“Mi svi nosimo rane iz prošlosti, ali ne smijemo dozvoliti da nam mržnja kroji budućnost.” – poručuje Anis.