Tužna rođendanska priča zaboravljene majke: Anna Petrovna napunila 70, ali niko nije došao
Na drvenoj klupi bolničkog parka, pod krošnjama drveća, sjedila je starica i tiho plakala. Tog dana je navršila 70 godina. Zvala se Anna Petrovna. Niko joj nije došao. Ni sin. Ni kćerka. Ni unuci, za koje je sve dala. Ni jedna jedina čestitka od onih koje je voljela najviše na svijetu.
Uz nju su tog dana bile samo dvije osobe – Evgenija Sergejevna, cimerka iz bolničke sobe, koja joj je dala malu čokoladu, i medicinska sestra Masha, koja joj je poklonila jabuku i rekla: „Sretan rođendan, bako. Ne brini, danas si naša.“
A nekada, život je izgledao drugačije.
Anna je cijeli život posvetila djeci.
Bila je učiteljica u malom sibirskom selu, gdje je živjela sa mužem Petrom i podizala sina i kćerku. Nakon muževljeve smrti u saobraćajnoj nesreći, preselila se u grad. Radila je dva posla kako bi školovala djecu. Nije se više udavala, sve je podredila njima.
Sin je upisao fakultet, kćerka se rano udala. Anna je štedjela za njih, kuhala, čuvala unuke, kupovala im odeću, knjige, čak i auto. Bila je ona baka koju svi žele imati – strpljiva, blaga, nasmijana i puna ljubavi.
A onda, sve se preokrenulo.
Sin joj je predložio da stan prebaci na njegovo ime – „da ne bude komplikacija kasnije“, govorio je. Rekao je da će ona tu i dalje živjeti, da će sve ostati isto. Vjerovala mu je. Potpisala je.
Ubrzo su se u stan doselili sin i snaha. Počele su trzavice, kritike, šutnje. Snaha joj je zamjerala što se miješa u odgoj djece. Sin je sve manje razgovarao s njom. Onda su joj jednog dana rekli da ide na odmor – u dom za starije, “samo nakratko, da se odmoriš, mama.”
Od tada je više nikad nisu posjetili.
Kada ih je pokušala nazvati, javio se nepoznat glas: „Pogrešan broj, ovdje više ne živi niko s tim imenom.“ Kasnije je saznala da su stan prodali i odselili se.
Na svoj 70. rođendan, Anna je imala samo jedno pitanje:
„Zašto?“
Nije tražila skupe poklone. Samo da je neko zagrli. Da čuje: „Sretan rođendan, mama.“ Umjesto toga, sjedi sama, sa uspomenama koje blijede, i pitanjima bez odgovora.
I dok su drugi slavili, Anna je plakala. Tiho. Da je niko ne vidi.
