“Vi ste iz Novog Sada? E pa onda sjedite ovdje s nama” – susret koji ruši sve granice
Na putu ka Bihaću, četvoročlana porodica iz Novog Sada odlučila je napraviti pauzu u malom bosanskom gradiću Ključu. Nisu znali mnogo o mjestu, osim da se nalazi uz cestu i da je, kako im je neko rekao, “pristojno da se svrati”. Gladni i žedni, stali su da popiju piće i pojedu nešto lokalno. Ali ono što su doživjeli – nisu mogli ni sanjati.
Prvo burek, pa iznenađenje
Ušli su u pekaru i naručili burek. Kako je Snežana, majka porodice, kasnije ispričala: “Burek je bio odličan, ali nešto drugo nas je tog dana nahranilo – ljudskost.” Na izlazu iz pekare, dok su tražili kafić, jedan čovjek ih je spazio. Bio je to lokalni Bosanac, srednjih godina, koji je čuo njihov govor.
“Vi ste iz Srbije?” upita ih.
“Jesmo, iz Novog Sada,” reče Snežanin muž.
Čovjek im se nasmiješi, pokazavši rukom: “Eno kafić, tamo sjedim, svratite na piće – moja čast.”
Stol za sve: Bez pitanja, bez sumnje
Porodica je, u početku zbunjena, sjela za drugi sto, ali čovjek je ubrzo poslao konobara i rekao: “Prenesi da je za goste iz Srbije – što god požele, ide na moj račun.”
Tada su mu prišli, zahvalili se, a on ih je samo pogledao i rekao:
“Ma ne zahvaljujte ništa. I vi biste isto uradili za mene da sam ja došao u Novi Sad. Tako treba da bude među ljudima.”
I tako je bilo. Dva naroda, dvije strane Drine, dvije različite istorije – sjede za jednim stolom, uz osmijehe, priču i kafu.
Tople riječi koje brišu hladnu prošlost
Snežana kaže da su razgovarali o svemu – i o muzici, i o hrani, i o tome kako je sve nekada bilo. Niko nije spominjao ratove, razlike ni politiku. “Samo ljudskost,” kaže. “Samo duša na stolu.”
U jednom trenutku, njen sin je pitao: “Tata, kako se zove ovaj čiko?”
Otac odgovori: “Zove se čovjek, sine.”
Odlazak s osmijehom
Kada su krenuli dalje, čovjek iz Ključa im je samo mahnuo i rekao:
“Pazite se na putu i – svratite opet. Ovdje ste uvijek dobrodošli.”
I dok su se udaljavali, Snežana nije mogla da zaustavi suze. “Zato što mi je neko, koga ne poznajem, pokazao više poštovanja nego mnogi koje poznajem godinama.”
Postoji Balkan u kojem nema “njih” i “nas” – samo “mi”
Ova priča je još jedna potvrda da su najveći ljudi oni koji u sebi ne nose predrasude, već srce. I da toplina običnog čovjeka može učiniti više od hiljadu govora političara.
Jer kad se kafanska stolica pretvori u most – tada znamo da još ima nade.
#Ključ #BosnaIHercegovina #SrbiBošnjaci #Ljudskost #BezMržnje #TopliLjudi #MostoviMeđuNarodima #PutovanjaSdušom #PozitivnaPriča #BalkanBezGranica
