Isidora Bjelica: Žena Snage, Uma i Neiscrpne Inspiracije
Prošle su više od četiri godine otkako nas je napustila Isidora Bjelica – žena čiji je život bio sve osim običan. Ostavila je za sobom bogato književno nasljeđe, ali i neizbrisiv trag u srcima onih koji su pratili njenu životnu borbu, beskompromisnu hrabrost i iskrenu dušu. Danas se prisjećamo njenog puta, prepunog iskušenja, otkrića i nadahnuća.
Bitka koju je vodila sa osmijehom
Isidora je preminula 2020. godine u 53. godini života, nakon dugogodišnje borbe sa rakom jajnika – bolešću koja podmuklo napreduje bez vidljivih simptoma. Od dijagnoze 2013. godine, nije se povukla. Naprotiv, nastavila je živjeti punim plućima, otvoreno dijeleći svoje iskustvo sa javnošću, često govoreći o boli, nadi i unutrašnjoj snazi.
Njen osmijeh je ostao simbol otpora, a njene riječi – svjetionik onima koji se suočavaju sa bolešću. “Ne znam kako nastaje rak, ali znala sam da ne smijem da odustanem”, rekla je jednom prilikom, izražavajući stav koji ju je krasio do kraja.
Snaga iz tuge i emocija
Isidora je vjerovala da bolest ne nastaje samo fizički – da je duševna bol imala velikog udjela u njenom stanju. Nikada nije pušila, pila alkohol niti jela brzu hranu, ali je otvoreno govorila o tome kako je “galone tuge” nosila u sebi.
Ta bol, međutim, nije je slomila – već ju je naučila da u životu potraži dublje značenje. Tuga, nesigurnost, pa i finansijske prepreke (koje su je često pratile zbog skupih tretmana u inostranstvu) nisu je spriječile da nastavi pisati, voljeti i boriti se.
Put oko svijeta – u potrazi za lijekom
U želji da pronađe alternativne terapije, Isidora je 2016. godine obišla 12 zemalja, istražujući različite oblike liječenja. Svoju potragu dokumentovala je javno, želeći da inspirira druge da nikada ne gube nadu. Pomagali su joj mnogi – među njima i pjevač Vlado Georgiev, koji je organizovao koncerte čiji je prihod išao za njeno liječenje.
Njen smisao za humor nije je napustio ni tada. Citirala je Vladu koji je u šali rekao: “Rak je najgora sponzoruša – samo troši.” Uprkos šali, realnost je bila teška, ali Isidora je uvijek nalazila snagu u ljubavi prema porodici, djeci i pisanju.
Književnost kao utočište i oružje
Isidora je bila plodna autorka. Njeni romani, kolumne i eseji nisu samo reflektovali njen duhovni svijet, već su pružali utjehu i snagu onima koji su se sami suočavali sa životnim lomovima. Pisanje je bilo njena terapija, a njen stil – direktan, emotivan i iskren – učinio je da se čitaoci osjećaju viđeno i podržano.
Njene knjige ostaju trajni podsjetnik na to da je književnost više od riječi – to je glas onih koji se ne predaju, koji se bore i koji ljubavlju liječe i sebe i druge.
Nasljeđe žene koja se nije bojala života
Danas, kada se sjetimo Isidore Bjelice, ne sjećamo se samo žene koja je umrla od teške bolesti. Sjećamo se žene koja je živjela punim plućima, čak i onda kada su joj okolnosti bile najteže. Svojim riječima, djelima i neustrašivošću, postala je simbol otpora, ali i podsjetnik da je moguće pronaći smisao, vjeru i ljepotu – čak i u najtamnijim vremenima.
Njena ostavština živi i nastaviće da inspiriše generacije koje dolaze. Jer neke priče ne prestaju kad srce stane – one nastavljaju da kucaju kroz stranice koje su ispisane iskreno, hrabro i sa ljubavlju.
