
Udruženja žrtava: “Okani se nas, Emire Hadžihafizbegoviću – radi ono što znaš”
Pet udruženja žrtava genocida iz Bosne i Hercegovine uputilo je vrlo oštru i javnu poruku glumcu i javnoj ličnosti Emiru Hadžihafizbegoviću, zbog njegovih izjava u televizijskoj emisiji Pressing. Udruženja su reagovala nakon što je Hadžihafizbegović govorio o oprostu prema Emiru Kusturici i uporedio ga sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, navodeći da bi i Kusturicu trebalo pogledati isto, ako se on “želi pokajati”, odnosno da oprost treba biti moguć.
Udruženja su u saopćenju posebno naglasila: „Emire Hadžihafizbegoviću, nije Munira Subašić stavila cvijet Srebrenice Aleksandru Vučiću 11. jula 2015. godine. To je uradila rahmetli Hatidža Mehmedović.“ Podsjećaju da je Hatidža činila to uz podršku svih majki: Munire, Nure, Šuhre, Kade i rahmetli Hajre. Čin cvijeta nije bio čin poniženja, naglašavaju oni, nego čin sa vizijom: vizijom mira i pravde, šanse za sve sinove ovog prostora.
Udruženja žrtava izražavaju bojazan da je Hadžihafizbegović krivo predstavio istorijske činjenice – da nije razlikovao ko je Hatidža, a ko Munira, i time stavio u isti kalup različite ljude i različite uloge. Kažu da takve greške nisu samo pitanje nepažnje, nego i ozbiljne uvrede prema memoriji žrtava i porodica.
„U tebi se pomiješalo i dobro i zlo, i namaz i alkohol – a to, Emire, ne ide zajedno,“ piše u saopćenju. Ovaj dio reakcije posebno je snažan jer spoji moralne, religijske i društvene dimenzije – sugerišući da javne ličnosti imaju odgovornost i svijest o svojim izjavama, te da se miješanje sadržaja iz domena vjere i ličnih poroka ne posluje bez posljedica.
Udruženja koja su potpisala ovo saopćenje su:
-
Udruženje Žrtava i Svjedoka Genocida
-
Pokret “Majke Enklave Srebrenica i Žepa”
-
Udruženje Žena Podrinja
-
Udruženje Žene Srebrenice
-
Udruženje Majke Srebrenice
Takođe, u saopćenju se traži da urednik emisije Pressing, Amir Zukić, javno izvine Muniri Subašić zbog činjenice da je u emisiji predstavljeno pogrešno da je Munira stavila cvijet, kad je taj čin obavila Hatidža Mehmedović, te da su majke to činile uz punu svijest i poruku “sto za jednog”.
Cijeli slučaj ilustruje koliko su simboli važni u društvenom i historijskom pamćenju: cvijet Srebrenice, identitet majki, topika oprosta, ali i ko ima pravo govoriti, kako govoriti i kakvu poruku poslati. Javnost, posebno preživjele žrtve i porodice, smatraju da se te poruke ne smiju banalizovati ili prepustiti konfuziji — da je ta simbolika mora biti čuvana, poštovana i precizno predstavljena.
Iz reakcija tih udruženja vidi se da postoji duboko razočarenje: osjećaj da se istorijsko sjećanje kompromituje kada se izjave koriste kao retorički trik, ili da se odgovornost prelazi na kolektiv, umjesto da se fokusira na pojedince koji negiraju, ili pojedince čije izjave vrijeđaju.
Poruka koju su poslale majke Srebrenice i druga udruženja nije samo kritika određenih izjava — to je upozorenje da se ne smije zaboraviti ko su žrtve, ko su majke, ko su oni koji trpe i dalje. I da javne ličnosti, posebno oni koji imaju glas i platformu, ne mogu bežati od odgovornosti kad se upuste u teme koje se tiču kolektivne boli, istorije i identiteta.
#MajkeSrebrenice #EmirHadžihafizbegovic #Istina #Sjećanje #Poštovanje #Simboli #Genocid #Srebrenica #GlasŽrtava