Istraživanje koje je nedavno proveo IRI bacilo je novo svjetlo na to kako Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini doživljavaju sigurnost, prijetnje i potencijalne saveznike. Rezultati su pokazali da među ljudima i dalje tinja strah od mogućih sukoba, iako niko ne priželjkuje rat. Upravo taj osjećaj neizvjesnosti mnogi nose kao kamen oko vrata. Zanimljivo je da se percepcija prijetnji i prijateljskih zemalja drastično razlikuje između tri naroda, što dovoljno govori o dubokim podjelama koje su i dalje prisutne.
Kod Bošnjaka dominira bojazan od mogućih napetosti i nestabilnosti, a kao prijetnje najčešće vide susjedne države koje se previše miješaju u unutrašnja pitanja BiH. Za njih je NATO simbol sigurnosti i garancija da ne bi ponovo ostali nezaštićeni, što pokazuje koliko su ratna iskustva ostavila ožiljke. Srbi, s druge strane, najmanje vjeruju međunarodnim institucijama i skloni su da se oslanjaju na Rusiju i Srbiju, koje vide kao prirodne zaštitnike. Njihova percepcija NATO-a uglavnom je negativna, što odražava kolektivno sjećanje i stavove iz devedesetih. Hrvati se u velikoj mjeri okreću prema Hrvatskoj i Evropskoj uniji, dok im NATO također djeluje kao poželjan saveznik.
Ovi stavovi jasno otkrivaju koliko su tri naroda i dalje udaljena kada se povede priča o tome ko je “prijatelj” a ko “neprijatelj”. Dok bi u normalnoj zemlji odgovor na pitanje “ko je tvoj saveznik” trebao biti – komšija, u BiH i dalje dominira osjećaj da sigurnost dolazi spolja, a ne iznutra. To je možda i najtužniji zaključak cijelog istraživanja – da narod u vlastitoj zemlji ne osjeća dovoljno povjerenja jedni u druge, pa se okreću velikim silama i susjednim državama.
Jedna rečenica iz analize posebno odzvanja: “Strah od rata postoji, iako ga niko ne želi.” To podsjeća na šahovsku partiju u kojoj se svi boje povući potez, ali ipak drže ruku na figurama. Ljudi u BiH očigledno žele mir, ali njihov pogled na svijet oblikuju prošlost, politička retorika i konstantne podjele.
Ako se pogleda realno, strah je možda i razumljiv, jer su se rane iz devedesetih jedva zacijelile, a političari ih s vremena na vrijeme ponovo otvaraju. Ali ono što zabrinjava jeste da mlade generacije, koje rat nisu ni doživjele, nasljeđuju taj osjećaj nepovjerenja i nesigurnosti. I tu se krije najveći problem – umjesto da zajedno grade sigurnu budućnost, ljudi i dalje maštaju o zaštitnicima iz vana.
Na kraju ostaje gorko pitanje: da li je Bosna i Hercegovina ikada do kraja izašla iz rata, ili rat i dalje živi u glavama njenih građana? Jer ako se sigurnost stalno traži izvan granica, onda se teško može graditi stabilnost unutra. Ipak, nada postoji – jer uprkos svemu, većina građana jasno poručuje da ne želi sukobe, već da sanja normalan život u kojem će najveći saveznik biti komšija, a ne ambasador neke velike sile.
#Bosna #Sigurnost #IRI #StrahOdRata #Budućnost
