Federalni ministar Adnan Dizdar izazvao je lavinu reakcija nakon izjave da članovi Vlade Federacije BiH nisu otišli na komemoraciju u Jablanicu jer im je “bilo neugodno”. Ta kratka, ali teška rečenica, odjeknula je širom zemlje — posebno među porodicama žrtava i građanima koji su očekivali da će predstavnici vlasti svojim prisustvom pokazati poštovanje, pijetet i ljudskost.
Dizdar je pokušao objasniti da odluka nije bila političke, nego “protokolarne prirode”. Kako je rekao, komemoracija je bila “osjetljiv događaj” i pojedini ministri su smatrali da bi njihovo prisustvo moglo izazvati pogrešna tumačenja. Ipak, njegov pokušaj objašnjenja mnogima je zazvučao kao izgovor. U zemlji gdje su rane još svježe, a sjećanja na ratne tragedije duboka, “neugodno” nije dovoljno snažna riječ da opravda izostanak onih koji bi trebali biti prvi u redu kada treba pokazati solidarnost.
Ubrzo su stigle reakcije sa svih strana. Opozicija je optužila Vladu da se distancira od naroda i da ne razumije simboliku takvih događaja. Jedan zastupnik je poručio: “Ako vam je neugodno da dođete među narod koji pati, možda vam nije mjesto u fotelji.” Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari građana koji su Dizdaru poručili da ne postoji opravdanje za odsustvo s komemoracije. “Neugodno je majkama koje i dalje čekaju pravdu, a ne ministrima”, napisala je jedna korisnica.
No, bilo je i onih koji su pokušali braniti ministra. Pojedini politički analitičari naveli su da je moguće da je Vlada željela izbjeći političku instrumentalizaciju događaja, jer se u Bosni i Hercegovini gotovo svaka komemoracija pretvori u teren za međustranačka nadmetanja i međunacionalne tenzije. “Možda su željeli da komemoracija ostane dostojanstvena, bez kamera i političkih govora”, navodi jedan komentar.
Ipak, javnost teško prihvata takvo objašnjenje. Jer, kako su mnogi primijetili, dostojanstvo i poštovanje ne znače izostanak – već prisustvo bez suvišnih riječi. Kada vlast ne pokaže lice tamo gdje bi trebalo, tišina ne djeluje plemenito, nego prazno. Odsustvo iz Jablanice tako je postalo simbol jedne šire pojave – političke otuđenosti od naroda i sve većeg jaza između institucija i običnih ljudi.
Dizdarova rečenica ostaje da visi u zraku, kao podsjetnik koliko malo ponekad treba da se otkrije ono što mnogi već osjećaju – da su “neugoda” i “ravnodušnost” u BiH postale službeni ton političke kulture. A narod, umoran od objašnjenja, i dalje čeka da neko dođe, bez pompe, bez kamera – samo da pokaže da još ima duše u politici.
#Dizdar #Jablanica #Komemoracija #VladaFBiH #Bosna #Politika #Empatija #Narod
