Emir Hadžihafizbegović se prisjetio posljednjeg susreta s Halidom Bešlićem kroz dirljivu objavu na društvenim mrežama. U tekstu koji je podijelio, naveo je da su Sejda i Halid došli na kafu kod njega u Mostar, u vikendicu, samo nekoliko mjeseci prije Halidove smrti. To je bio trenutak koji je, prema Hadžihafizbegovićevim riječima, značio mnogo — ne samo zbog bliskosti i prijateljstva, nego zbog čiste ljudske povezanosti.
Kako je rekao, to je bilo “prije samo tri mjeseca — prije 90 dana, ili dvanaest sedmica, svejedno — Sejda i Halid su došli na kafu”. U oproštajnoj poruci glumac je izrazio koliko mu je teško zbog gubitka: „Teško mi je, brate moj. Jedva sam se dogovorio sa srcem da nešto progovori, samo bi šutjelo.“ Takođe je podijelio stih Halidove pjesme:
“Sve isto je ko nekada, sve isto je, ali ništa isto nije.”
Hadžihafizbegović je istakao da taj stih Halid često pjeva — i da svako od nas, u različitim trenucima života, osjeća da se susreće s time: da stvari izgledaju iste, ali u suštini su promijenjene. Također je naglasio da će vrijeme nakon Halida biti dijeljeno na „prije njega“ i „nakon njega“, što pokazuje koliko je Halidova figura bila važna ne samo u muzičkom smislu, nego i kao kulturni, emotivni simbol.
Ovaj susret kod Hadžihafizbegovića — običan, nenametljiv, prijateljski — sada dobija posebnu težinu. U vremenu kada se Halid više neće pojaviti na sceni, upravo ovakvi trenuci postaju dragocjeni. Oni podsjećaju na čovjeka iza legende, na prijatelja koji je volio pričati, posjećivati, dijeliti trenutke bez ceremonija.
U javnosti je ova objava naišla na emotivan prijem. Obilaze je komentari: „Važno je da smo ga imali“, „Istinska ljudska veza ostaje i kad nas nema“, „Halid je bio i ostao brat svakome ko zna slušati“.
Hadžihafizbegović, kroz svoj oproštaj, nije samo sogovorio o Halidu — on je simbolično govorio o svim odnosima koje gubimo kada ljudi odu, ali i o onome što ostaje: uspomene, stihovi, trenutci dvoje prijatelja na kafi. I možda najvažnije — da je Halid otišao onako kako je želio: da ga pamte ne samo zbog muzike, nego zbog srca koje je otvarao.
