Dodik oštro odgovorio Nikšiću: “Meni je sudio Schmidt, Isak ga treba hapsiti”
Predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik, reagovao je burno na izjavu premijera Federacije BiH, Nermina Nikšića, koji je ranije poručio da “dodatnih podjela Bosne i Hercegovine neće biti”. Dodik je odgovorio ironično i sa dozom optužbi, navodeći da ga je “sudio Schmidt” — isti onaj koji je, kako tvrdi, “ustoličio” Nikšića — te je sugerisao da bi ga trebao uhapsiti Ramo Isak.
Kontekst spora
Nikšić je u javnom istupu upozorio da ideje o podjeli države nemaju stvarnu osnovu, te da su izjave lidera SNSD-a o novim teritorijalnim preustrojevima samo “još jedna epizoda političkog teatra”. Dodik, pak, na to odgovara da u BiH vlada “vladavina prava koliko u Dubaiju snijega” — aludirajući da pravne norme i sudski procesi nisu fer i da su često nametnuti, a ne rezultat unutrašnjeg konsenzusa.
U svom stilu karakterističnom za političku retoriku, Dodik je izjavio:
-
Da je proces protiv njega vođen po mjeri visokog predstavnika, a ne po standardnim pravnim principima.
-
Da je Schmidt, prema njegovim riječima, postupao ne samo prema njemu, nego i prema Nikšiću — ustoličavajući ga na funkciju premijera Federacije.
-
Da “Ramo Isak” treba poduzeti mjere i “hapsiti” Schmidta zbog, kako Dodik tvrdi, narušavanja pravne države u BiH.
Reakcije i implikacije
Ova izjava Dodika očito ima za cilj da skrene pažnju na ulogu visokog predstavnika (Christian Schmidt) u unutrašnjim pitanjima BiH — posebno u sudskim procesima i odlukama koje se tiču funkcionisanja institucija. Dodik i politički snage u RS-u često osporavaju autoritet visokog predstavnika i njegove odluke smatraju nametnutima, a ne legitimnim.
Sa druge strane, oštar odgovor Dodika pokazuje kako politički diskurs u zemlji sve više završava na optužbama, metaforama i personalizacijama. Umjesto da se raspravlja o suštinskim reformama, pažnja se prebacuje na međusobne optužbe i tvrdnje.
Takođe, predložena “akcija hapšenja” Schmidta, iako retorička, pokazuje koliko su neke političke figure spremne koristiti ekstremne izjave kako bi mobilisale svoje baze ili odbacile opasnost iznutra. U tom kontekstu, pitanje potpune vladavine prava, legitimiteta institucija i nezavisnosti sudstva postaje ključno.
Analiza retoričkog tona
Dodikov jezik ovim povodom karakteriše:
-
Ironiju i sarkazam — upotreba “dobri moj Nermine” kao uvoda u oštre kritike.
-
Optužbe na ličnom nivou — umjesto formalne kritike institucija, Dodik prelazi na spojeve ličnosti (Schmidt, Nikšić, Isak).
-
Narativ o eksternim pritiscima — insistiranje na tome da pravosuđe i institucije u BiH ne djeluju samostalno, nego po nalogu stranih faktora.
Zaključak
Izjava Milorada Dodika usmjerena prema Nerminu Nikšiću, u kojoj ga optužuje da je “ustoličen” od strane visokog predstavnika Schmidt’a, te prijeti da ga “Ramo Isak treba hapsiti”, potcrtava duboku polarizaciju političkog govora u Bosni i Hercegovini.
Umjesto dijaloga i političkih argumenata, sve češće dominiraju metafore, dramatične izjave i optužbe koje udaljavaju pažnju od stvarnih problema: reformi, funkcionalnosti institucija i evropskog puta.
