Politička scena Bosne i Hercegovine ponovo se trese nakon vijesti da su Sjedinjene Američke Države, navodno, postigle dogovor s Miloradom Dodikom, liderom SNSD-a. Taj dogovor, prema mišljenju mnogih analitičara, nije samo tehničke prirode, već duboko zadire u strukturu odnosa između entiteta i stranaka u zemlji. Dok su neke partije iz Federacije BiH iznenađene, druge su u tišini shvatile da su dovedene pred svršeni čin – jer SNSD sada, sasvim izvjesno, ponovo postaje nužni partner u formiranju vlasti.
U pozadini ovog američko-dodikovskog sporazuma leži nešto mnogo više od pukog političkog pragmatizma. Radi se o svojevrsnom rebalansu moći, gdje se međunarodna zajednica, svjesno ili ne, odlučila vratiti na model realpolitike – onaj koji priznaje snagu, a ne samo principe. Dodik je, uprkos sankcijama i kritikama, ostao konstanta koja se ne može izbrisati ni ignorisati. Američki pristup, čini se, sada polazi od pretpostavke da se s njim ne može mimo, već samo preko njega. I upravo tu dolazi do nervoze među partijama iz Federacije BiH, koje su godinama gradile politički narativ o “izolaciji Dodika”, a sada su suočene s činjenicom da ga Washington tretira kao nezaobilaznog faktora.
Za domaće lidere iz Federacije, ovo je hladan tuš. Mnogi od njih sada shvataju da više nisu u središtu diplomatske pažnje, te da se ključne odluke o stabilnosti zemlje ne donose u Sarajevu, nego u ambasadama i kabinetima izvan BiH. U političkom smislu, to znači da su opcije sužene: ili će pristati na saradnju sa SNSD-om, ili će biti isključeni iz budućih raspodjela moći. Na prvi pogled, to zvuči kao prisila, ali u praksi je riječ o povratku pragmatične politike — onakve kakva u Bosni i Hercegovini često nadjača ideologiju.
Dodik, s druge strane, koristi trenutak. On je svjestan da svaka nova međunarodna inicijativa koja uključuje njega – bez obzira na kritike – jača njegovu poziciju kod kuće. Na način tipičan za njega, Dodik sve to predstavlja kao dokaz da Republika Srpska ima posebnu težinu u državnim odnosima. On govori o “ravnopravnosti entiteta”, ali zapravo uživa u ulozi koju mu je svijet ponovo dodijelio — ulogu političara koji, sviđalo se to nekome ili ne, ima ključ u džepu.
Stranke iz Federacije sada moraju birati: ili će pokušati redefinisati svoj odnos prema SNSD-u, ili će se suočiti s rizikom da ostanu izolovane. To nije prvi put da međunarodna politika diktira smjer domaće scene, ali ovaj put razlika je u tonu i tempu. Američka administracija očigledno više ne želi gubiti vrijeme na beskrajne pregovore, već traži “stabilne ruke” koje mogu održati sistem u pokretu. U tom kontekstu, Dodik je, paradoksalno, postao garant stabilnosti – iako je godinama važio za simbol političke blokade.
Za građane Bosne i Hercegovine, sve ovo djeluje kao déjà vu. Ponovo se priča o dogovorima koji se sklapaju daleko od javnosti, o “nužnim partnerstvima” i o kompromisima koji nikome nisu po volji, ali bez kojih sistem ne može funkcionisati. Oni koji su se nadali da će izbori promijeniti odnose snaga, sada uviđaju da u BiH izbori rijetko donose promjene – samo novi raspored istih aktera.
S druge strane, i među građanima raste osjećaj umora. Ljudi više ne vjeruju u priče o “evropskom putu” ni u “partnerske odnose”, jer su već predugo svjedoci političkih igara u kojima se interesi običnih ljudi stavljaju na čekanje. Kada se kaže da SNSD ponovo postaje “nužni partner”, to u prevodu znači da se ciklus vraća na početak, da su obećane reforme opet na dugom štapu, a da je stabilnost postala sama sebi cilj.
No, postoji i druga strana medalje – ona koja pokazuje koliko je međunarodna zajednica pragmatična kada je riječ o BiH. U svijetu gdje geopolitičke ravnoteže mijenjaju iz dana u dan, Vašington sada pokušava održati status quo, makar i kroz saradnju s onima koje je nekad kritikovao. Dodik to zna i koristi do maksimuma. Stranke iz Federacije to shvataju, ali nemaju jasan odgovor. A građani? Oni samo gledaju još jedan politički teatar u kojem se sve mijenja – da bi na kraju sve ostalo isto.
#Dodik #SNSD #BiH #Amerika #Dogovor #Politika #Geopolitika #Sarajevo #BanjaLuka #FBiH #Bosna #Stabilnost #Izbori #Vlast #Diplomatija
