Antidržavno djelovanje „gospodina legitimnog“ — Zašto Dragan Čović više nikada neće biti član Predsjedništva BiH
U Bosni i Hercegovini posljednjih godina svjedočimo sve intenzivnijem razaranju državnog sistema – ne putem oružanog sukoba, već kroz stolice političke moći, manipulaciju institucijama i percepciju „legitimnosti“ koja se koristi za opravdanje partikularnih interesa. Jedan od aktera u tom procesu je Dragan Čović, koji se prema kritikama sve češće svrstava među one koji svojim djelovanjem sustavno razgrađuju državne institucije. Upravo zato mnoštvo analitičara sada tvrdi: Čović više ne može biti član Predsjedništva BiH — u simboličkom i stvarnom smislu.
Čović je dugo vremena bio prepoznat kao vođa hrvatske političke linije u Federaciji BiH, glavni zagovornik koncepta „legitimnog predstavljanja“ Hrvata u institucijama. Ali dok je vodio tu borbu, paralelno se, tvrde kritičari, ponašao na način koji podriva širi državni okvir. „Antidržavno“ djelovanje, kako ga nazivaju, odnosi se na njegovo ignorisanje institucija BiH, insistiranje na etničkoj ekskluzivnosti i forsiranje izmjena koje su manje reforme, a više prepakivanje statusa quo.
Evo zašto se tvrdi da “više nikada neće biti član Predsjedništva”:
-
Prvo — jer njegovi postupci ne idu ka jačanju zajedničke države, nego ka fragmentaciji i favorizovanju uske grupacije. Kada lider javno ili institucionalno stavi „interese Hrvata“ iznad interesa države, on postaje faktor destabilizacije.
-
Drugo — jer „legitimnost“ koju Čović često naglašava izgleda kao izborni i politički trik, a ne kao stvarna reprezentacija svih pripadnika naroda. To dovodi do toga da njegova pozicija gubi kredibilitet među građanima koji zahtijevaju pravnu transparentnost.
-
Treće — jer institucije države postaju predmetom njegove strategije: ne kao instrument koji služi građanima, već kao sredstvo za održanje vlastite moći i partikularnih interesa.
U svojoj retorici Čović često ističe kako je ustav – zakonski okvir naš put naprijed, ali pri tome ignorira stvarne pokazatelje: loš položaj Hrvata u mnogim segmentima života koji se ne rješava samo retorikom. Dok insistira da Hrvati moraju imati svoje predstavnike koji su birani isključivo iz njihovog naroda, on odabire kampanju koja dodatno razdvaja narode, umjesto da ih povezuje kroz institucionalnu ravnopravnost.
Sa druge strane, za razvoj BiH kao države svih građana, takav stav predstavlja korijen problema. Kada političari koriste polemiku o „legitimnosti“ kao štit za političku monopolizaciju, institucije gube smisao. I tada se teško može prihvatiti da ta ista osoba bude član Predsjedništva – tijela koje je, prema Ustavu, garancija zajedničkog predstavljanja i fokusa na opšti interes.
Za građane je to jasna poruka: država nije uspostavljena samo zbog brojeva, naroda ili proceduralnih formula — nego zbog prava svakog čovjeka da mirno i dostojanstveno živi. I ako neko koristi državu kao sredstvo za uske interese, onda šteti svima, uključujući i svoj narod.
Zaključak
Dragan Čović je simbol političkog paradoksa: istovremeno zagovara jednakopravnost, a često djeluje na način koji ju slabi. U zemlji u kojoj su institucije već ranjive, takav pristup ne može donijeti stabilnost. Zato se sve češće čuje — on više ne može biti član Predsjedništva BiH kao legitimna figura zajedničkog interesa. Ako država ima biti država svih, a ne ekonomski ili etnički protektorat, onda moraju postojati jasni kriteriji ponašanja: odgovornost, transparentnost i predanost javnom dobru.
#DraganČović #BosnaIHercegovina #Institucije #PredsjedništvoBiH #Legitimnost #Politika #Jednakopravnost #Reforma
