Stravična ispovijest djevojke iz Doboja: „Silovao me je i vladika Vasilije Kačavenda, nakon toga su me krstili“
Na površinu je izašla potresna priča mlade žene iz Doboja koja tvrdi da je bila žrtva seksualnog nasilja i da su nasilnik i okolnosti njenog preživljavanja bili izrazito traumatični. Ona navodi da ju je vladika Vasilije Kačavenda silovao, a potom su je — kako tvrdi — primorali na krštenje kao dio procesa kojim je nasilje dodatno ozvaničeno i prikriveno. Ova ispovijest ponovo otvara pitanje odgovornosti institucija, vjerskih autoriteta i pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Prema njenim riječima, sve je počelo kada je bila pozvana u vladikin ured pod izgovorom razgovora i duhovne pomoći. U toj situaciji, kaže, došlo je do nezakonitog čina — koji je bio praćen prijetnjama, pritiskom i psihičkom manipulacijom. Nakon tog događaja, tvrdi, podvrgnuta je ceremoniji krštenja u prisustvu vodećih ljudi institucije u kojoj je stajalo da „time počinje novi život“ — no za nju je to bio početak dugog procesa oporavka i šutnje.
Zašto je ova priča važna?
-
Prvo – jer ukazuje na suštinski problem: kada autoriteti – vjerski, institucionalni – zloupotrijebe svoj položaj, žrtve ostaju marginalizovane.
-
Drugo – jer krštenje, koje je u njenom iskustvu predstavljeno kao čin oslobađanja, postaje simbol potiskivanja zločina i pokušaja normalizacije onoga što je bilo nasilje.
-
Treće – jer put pravde u ovoj zemlji često djeluje odvojen od stvarnih trauma i iskaza žrtava, dok institucije ostaju slabo vidljive i neadekvatno odgovorne.
U intervjuu koji je dala, djevojka je navela da je najteže bilo ono što je uslijedilo nakon nasilja: izolacija, strah od osude, gubitak vjerovanja u institucije koje bi trebale štititi. „Kada znaš da su oni koji su ti se trebali obratiti poslije kršenja tvog tijela — nekoliko mjeseci kasnije ti drže ceremoniju i kažu ‘sad si čist’ — to ti ne daje mir, to ti gradi novi zatvor“, kazala je.
Za institucije odgovorne za pravdu i zaštitu — policija, sudovi, crkvene hijerarhije — ova priča predstavlja alarm: koliko ozbiljno rade? Da li su procedure i zaštita žrtava zaista univerzalni, ili selektivni? Kada se zločin dogodi unutar onoga što je zamišljeno kao “zaštita” ili “duhovni dom”, granice se brišu, a pravda ostaje apstrakcija.
Šta može biti sljedeći korak?
-
Potrebna je potpuna i nezavisna istraga: žrtva je izrazila potrebu da se slučaj preispita i da se utvrdi odgovornost.
-
Potrebna je zaštita za žrtve – ne samo od počinitelja, nego i od zajednice koja ih često izoluje ili preispituje.
-
Potrebna je reforma institucija koje su omogućile da do ovoga dođe ili da ostane neprijavljeno.
Zaključak
Ova ispovijest djevojke iz Doboja nije samo priča o jednom slučaju — ona je simbol dubljih strukturalnih problema. Kada institucije koje bi trebale štititi i reprezentovati pravdu same postanu scenografija nasilja, tada nijedna ceremonija, nijedan krst i nijedna služba ne mogu vratiti dostojanstvo žrtvi. Vrijeme je da tražimo odgovor, ne samo za nju — nego za sve koji su pretrpjeli, a čiji glas nije stigao na svjetlo dana.
#SeksualnoNasilje #Žrtve #BosnaIHercegovina #Pravda #Institucije #VjerskiAutoritet #Krivda
