Emotivno izlaganje borca Armije BiH: “Sina su mi ubili. Nek mene uhapse”

Emotivno izlaganje borca Armija Bosne i Hercegovine: „Sina su mi ubili – nek mene uhapse“

Na nedavnoj sjednici jedne komisije za žrtve rata u Bosni i Hercegovini, pojavilo se duboko potresno svjedočenje jednog bivšeg borca Armije BiH. On je, pred prisutnima, s potresnim glasom ispričao kako je izgubio sina u ratu — sina koji je, prema njegovim riječima, poginuo dok je branio svoj grad. U trenucima kada je govorio, urađena je pauza — jer je nešto u njegovoj priči bilo toliko bolno, toliko iskreno, da je prodrlo u tišinu.

„Tog dana… oni su došli. Ubili su mi sina. I šta onda da radim? Nije mi hladno ni život, nego pravda. Ako mene treba uhapsite, nek mene uhapse — ali pravdu za sina, pravdu za sve koji nisu dočekali slobodu“, rekao je, publika je posustala i nekoliko zastupnika se vidno dirnulo.

Zašto je ova izjava važna

• Prvo — jer svjedočenje ipak dolazi od čovjeka koji je učestvovao u odbrani zemlje, odnosno bio član Armije BiH, te time njegova bol i traženje pravde imaju dodatnu težinu.

• Drugo — jer njegova izjava odražava dugu bol i neizvjesnost u kojoj se nalaze porodice poginulih branilaca i žrtava rata — bol koja često nema kraj, jer sistem pravde ostaje neispunjen.

• Treće — jer ova scena pokazuje koliko je teško spojiti ratnu prošlost, transformaciju društva i očekivanja za budućnost. On traži ne samo simboličnu pravdu, nego i konkretnu odgovornost.

Šta pokreće ovakvu izjavu?

Kada je ubijen član porodice koji je bio aktivni učesnik rata, ostaje praznina — praznina koju institucije često ne može popuniti. Ovaj borac nije tražio megafon ili publicitet — on je tražio odgovor. I zbog toga je njegova izjava tada-i-tamo bila kao krik: „Ako mene treba uhapsite… ali prepoznajte žrtvu mog sina.“

U Bosni i Hercegovini, pitanja ratnih žrtava i branilaca su uvijek bila “na rubu” javne diskusije — previše bolna za ignorisanje, a previše složena za brzo rješenje. Kada takav čovjek stane, pogleda one koji sjede u sali i kaže ono što nosi u srcu — tada se sjećanje pretvara u zahtjev, a građanin u glas.

Moguće implikacije

• Za institucije koje se bave pravdom i potragom za nestalima: ovo je signal da povjerenje mora biti vraćeno — žrtve i njihovi najbliži traže konkretne korake, ne samo riječi.

• Za javnost: suočavanje s ovakvim izjavama može probuditi empatiju, ali i zahtjevanje odgovornosti — ne samo za prošlost, već za sadašnjost i budućnost.

• Za društvo u cjelini: ovo je poziv da ne zaboravimo bol koji stoji iza svakog broja poginulih ili nestalih — iza svakog postoji ime, život i porodica koja čeka.

Zaključak

Izjava borca Armije BiH — „Sina su mi ubili – nek mene uhapse“ — nije samo emotivan trenutak. To je podsjetnik da ratne rane i žrtve još nisu zacijelile. Dokle god sistem ne odgovori onome što je traženo – priznanje, razjašnjenje, pravda – ovakvi glasovi će se javljati i tražiti svoj prostor. I njihove riječi moraju biti shvaćene ozbiljno.

#ArmijaBiH #Branitelji #RatneŽrtve #Pravda #BosnaIHercegovina #SuočavanjeSaProšlosti