Na današnjem događaju u sunčanom gradu Trebinje sve oči bile su uprte u neobičan poklon koji je dobio Milorad Dodik, predsjednik SNSD. Umjesto uobičajenih cveća, plaketa ili poklona standardnog oblika, Dobik je primio umjetničko delo koje prikazuje baš njega — kako jaše konja, ruku podignutu, ispred zastave Republika Srpska. Slika je uramljena, u punoj veličini, i odmah je postala predmet diskusije među prisutnima, ali i na društvenim mrežama.
Autor poklona je diplomirani slikar Darko Petrović, koji dolazi iz regiona Bajina Bašta, a zapisan je kao član likovnog kruga u Trebinju. Na slici se vidi Dodik u tamnoplavom odijelu, na konju – bijelom, u pokretu – dok u pozadini lebdi zastava Republike Srpske. Delo nema samo simboličku vrijednost, već je i izvedeno u stilu koji podsjeća na neke epske kompozicije klasične umjetnosti – figura, scena, gesta, sve na jednom platnu.
Poklon je uručen tokom Dodikove posjete Trebinju, i nije prošao nezapaženo. Prisustvovalo je više građana, medija i kamera, a fotografija momenta — Dodik i Petrović drže sliku — brzo je završila na Instagramu i drugim platformama. Reakcije su se kretale od iznenađenja do pohvala, ali i kritika, što pokazuje da simbolika umjetničkog prikaza političara u takvom formatu ne prolazi bez odjeka.
U razgovoru sa umjetnikom, Petrović je istakao da je želio stvoriti „snimak trenutka“ ali ne onaj foto‑, već slikarski; htio je da se figura lidera prikaže na način koji je povisoki stilizovan, gotovo idealizovan — konj kao simbol moći i slobode, njegova ruka kao simbol vodstva, zastava kao simbol pripadnosti. Jedan od prisutnih je rekao da je slika „kao da je iz nekog filma“, toliko je teatralna.
Sa druge strane, politički komentatori su primijetili nekoliko stvari: prvi, da onaj koji poklanja sliku bira i sudjeluje u stvaranju poruke; drugi, da primanje slike tog tipa šalje određeni vizualni signal – ne samo „ovo je lider“, već „ovo je vođa u pokretu, vođa koji jaše, vođa koji drži zastavu“. U međunarodnoj komunikaciji, vizuelni moment često ima veću težinu od riječi. A u slučajevima gdje politika i umjetnost susreću se, reakcije su kombinacija fascinacije i skepticizma.
Trebinje kao lokacija nije slučajan izbor. Grad s južne granice Bosne i Hercegovine, s bogatim istorijskim naslijeđem i specifičnim političkim značenjem, čini se prikladnim mjestom za takvu vrstu performansa – slika urađena, poklon primljen, fotografija snimljena i poruka poslata. Umjetničko djelo, iako privatno darovano, postaje dio javnog diskursa.
Za mnoge građane tog grada i šire, događaj je bio prilika da vide nešto neuobičajeno – političara prikazanog u formi bliskoj mitološkim ili herojsko‑romantičnim prizorima. “Nisam očekivao da će slika biti ovakva”, rekao je jedan prolaznik. Na društvenim mrežama komentari su se kretali od „genijalna ideja“ do „previše grandiozno za moj ukus“.
Kako god tumačili ovu gestu, činjenica je da je poklon – umjetnička slika – upotrijebljen kao sredstvo simboličkog izražavanja. U svijetu gdje slike i video sve više određuju kako političari bivaju percipirani, ovaj trenutak u Trebinju možda nije samo anegdota već dio šire slike političkog marketinga i vizualne kulture.
Na kraju, zanimljivo je razmisliti o ulozi umjetnosti u politici – i u ovakvim trenucima, gdje se formalni čin uručenja poklona pretvara u fotografski i medijski događaj. A slika, dok sada nastavlja svoj život u nekoj galeriji ili uredu, već ima svoju priču – na konju, sa zastavom, s rukom podignutom. Bio je to poklon, ali i manifest. #poklon #umjetnost #politika #Trebinje #RS
