U dramatičnom obratu političke scene u entitetu Republika Srpska, stranka Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) pokrenula je svoju izbornu kampanju za prijevremene izbore 23. novembra – iako je ranije najavljivala da će ih bojkotovati. Ovaj preokret izazvao je veliki broj pitanja, ali i dodatnu dinamiku unutar političkih prilika. Kampanja je zvanično lansirana uz slogan: „Za Dodika — Pobjediće Srpska — Za Karana“, a na plakatu se nalaze likovi velikog značaja za SNSD-ovu strategiju: Milorad Dodik, Siniša Karan i Željka Cvijanović.
Siniša Karan, koji je kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske, poručio je da “vrijeme je da još jednom potvrdimo ko smo, šta branimo i zašto stojimo uspravno”. Istakao je da izbori nisu samo obični izbori – oni su, kako je rekao, plebiscit na kojem treba da se zaštiti i potvrdi narodna volja. U tom smislu, poruka je jasna i oštra: izbor nije samo između političkih imena, već između dva puta – između onih koji slušaju svoj narod i onih koji slušaju „tuđe naloge“.
Ipak, ono što se ne može zanemariti jeste činjenica da je SNSD-ova ranija politika bila da ove izbore bojkotuje. Kada je organima vlasti i pravosuđa u Bosni i Hercegovini dosuđeno da organizuju prijevremene izbore u tom entitetu, SNSD se javno protivio i najavljivao ne-učestvovanje. Ta najava sada je u direktnoj suprotnosti sa pokretanjem kampanje i prihvatanjem kandidature. Ovaj preokret otvara pitanje: da li je riječ o strateškom manevru usred političke krize, ili o korekciji kursa koja je bila neminovna zbog pritisaka unutar i izvan entiteta?
Milorad Dodik, koji je bio predsjednik Republike Srpske dok je sudski presuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja službene dužnosti, sada je simbol kampanje – iako formalno nije na čelu entiteta, njegovo ime i dalje nosi političku težinu. U političkom prostoru entiteta, “put koji je trasirao predsjednik Milorad Dodik” postaje glavna nit kampanje: put slobode, mira, i “snažne Srpske”, kako ističe Karan. U tom okviru, kampanja stavlja akcenat na identitet, zaštitu prava entiteta i potvrdu moći – često u jeziku koji evocira potrebu za “branjenjem” Srpske – ne samo institucije, već i naroda.
Ovo pokretanje kampanje nakon najave bojkota ima nekoliko implikacija. Prvo, pokazuje huškanje ka aktivnom političkom angažovanju – SNSD je odlučio da neće propustiti priliku za izborni legitimitet. Drugo, time se šalje signal biračima, ali i političkim protivnicima, da je stranačka struktura mobilizovana i spremna za borbu. Treće, za opoziciju i građane entiteta, ovaj preokret može biti povod za sumnje – u iskrenost obećanja, u konzistentnost političke linije i u motive iza promjene stava.
S druge strane, za građane Republike Srpske i za regiju, ovo znači da će kampanja biti intenzivnija, emotivnija i sa većim ulogom – ne samo individualnih kandidata, nego i identiteta entiteta. Poruke koje će se plasirati neće biti samo o konkretnim politikama, nego i o pripadnosti, ponosu, strahu i stabilnosti. Jedan takav slogan – „Pobjediće Srpska“ – evocira osjećaj gotovo egzistencijalne igre: nije riječ o pobjedi na izborima, nego o potvrdi entiteta, naroda i njegove volje.
U krajnjem ishodu, pokretanje kampanje od strane SNSD-a unijelo je dodatni sloj nesigurnosti, ali i prilike – priliku za opoziciju da preispita svoje strategije, priliku za građane da ispituju svoje izbore, i priliku za društvo da komentariše šta se zaista bira: kandidat ili vizija. I dok slogan obećava pobjedu Srpske, pitanje ostaje: da li je to – pobjeda entiteta ili pobjeda politike koja ga koristi?
#izbori 2025 #RepublikaSrpska #SNSD #kampanja #politika #Balkan
