U susretu koji je probudio brojne reakcije, predsjednik Aleksandar Vučić iz Srbije je objavio da „rat kuca na vrata Evrope”, upozorivši da Srbija mora hitno da se zaštiti, jer je „čekić samo što nije udario“. Ova izjava nosi težinu — ne samo zbog sadržaja, već zbog načina na koji je izrečena: dramatično, alarmantno, i sa jasnim impliciranjem da je riječ o pitanju opstanka i bezbjednosti.
Vučić je dodao da region mora biti svjestan da se globalni i evropski tokovi menjaju — i da zemlje poput Srbije ne mogu ostati po strani. On je poručio da je „vrijeme kada smo mogli da biramo mirno ili da gledamo sa strane“ prošlo, te da je potrebno aktivno učestvovati u odbrani svojih interesa. U njegovoj formulaciji, Srbija nije samo država koja reaguje — ona je država koja mora biti spremna.
Ta poruka nije pala u vakuum. U vrijeme kad su tenzije u regionu i Evropi u porastu — a politički diskurs sve više koristi riječi rata, prijetnje i zaštite — Vučićeve riječi imaju konkretan utjecaj na percepciju javnosti i međunarodnih partnera. Kad lider kaže da čekić „samo što nije udario“, nije riječ o retorici za domaću upotrebu — to je signal.
Za građane Srbije i balkanskog regiona ovo je izazov: da li je to zaista odbrambena poruka ili mobilizacija pred nepoznato? Vučić smatra da je Srbija okružena silama koje ne žele njen prosperitet, a da je na kraju sama. Zato, u njegovim riječima, “moramo biti spremni”. Ali — spremni šta? Odbrana suvereniteta, politička kohezija, ekonomska stabilnost, vojna spremnost? Sve to se može čitati između redova.
Međutim, reakcije već tek počinju. Kritičari tvrde da ovakvi istupi služe za unutrašnju mobilizaciju — da se stvara atmosfera nesigurnosti i zavjere kako bi se opravdale daljnje političke odluke ili jačanje određenih institucija. Drugi, pak, smatraju da je vrijeme da region prepozna izazove i ne hvata se za odbjegle lažne sigurnosti. “Rat ne ulazi kroz vrata”, kažu – on se uvlači kroz slabosti.“
U svakom slučaju, ova izjava pokazuje da politiku u regionu više ne određuju samo ekonomski i društveni faktori — već i retorika koja oblikuje osjećaj stanja. I Osoba koja saopštava mora znati da je riječ o nečemu većem od izjave — riječ je o tonu države.
Za Srbiju i njene susjede, pitanje je: koliko je spremna za budućnost u kojoj mir nije dat kao garancija, nego nešto što se mora izboriti? Vučićevo upozorenje zvuči alarmantno, ali nije bez osnove – jer u svijetu gdje su granice pažnje sve tanje, čekić može pasti kad to najmanje očekuješ.
#Srbija #Vučić #region #rat #evropa #politika #bezbednost #Balkan
