Advokat Čedomir Stojković ponovo je uzdrmao političku scenu Srbije tvrdnjom da je Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva bio na brdima iznad grada i da nije imao nikakav „tajni kišobran“, već pravu pušku u rukama. Ova izjava zapravo je ponavljanje onoga o čemu se godinama šapuće, ali rijetko javno izgovara: da je mladi Vučić mogao biti mnogo aktivniji u ratnim dešavanjima nego što se predstavlja. Stojković tvrdi da postoje svjedoci i materijali koji ukazuju da je Vučić bio blizu snajperskih položaja, gdje se, prema navodima iz raznih svjedočenja, odvijao zloglasni „Sarajevo safari“ – praksa u kojoj su strani bogataši navodno dolazili da pucaju po civilima kao da su mete u lovištu. Sama pomisao na to izaziva stezanje u želucu i pitanje kako je moguće da se tako nešto uopšte dešavalo pred očima svijeta.
Dok Vučić tvrdi da je na brdu držao kišobran, Stojković uzvraća da je držao pušku i da je „priča o kišobranu“ samo politički parfimisana verzija ratne prošlosti koja se ne uklapa u današnji imidž državnika. Mnogi se pitaju: da li je ovaj sukob narativa samo još jedan politički obračun, ili je riječ o ozbiljnoj optužbi koja bi mogla promijeniti način na koji region gleda na prošlost Srbije? Pitanje nije malo. Ako se ispostavi da je istina ono što Stojković tvrdi, onda bi Vučićeva biografija imala tamnu mrlju od koje se teško može pobjeći, bez obzira na funkciju koju danas obavlja.
Ova priča budi i staru, nikad prevaziđenu traumu rata u BiH. Ljudi u Sarajevu ne zaboravljaju šta su snajperi značili: svaki izlazak iz stana bio je igra sa smrću. Zato optužba da je neko iz vrha vlasti Srbije bio iole blizu takvim radnjama ima ogromnu težinu. Stojković javno govori da je vrijeme da se istraži ko je sve bio gore, ko je znao, i ko danas pokušava da sakrije tragove. Mnogi u Srbiji tvrde da je advokat previše radikalan i da samo pravi politički haos, ali isto tako postoji dio javnosti koji želi odgovore, bez obzira koliko bili neprijatni.
Vučićev politički imidž gradi se na narativu „čovjeka koji je sazrio, promijenio se i postao državnik“, ali ratne priče ne nestaju samo zato što su stare trideset godina. One se vrate kad-tad, i to u najnezgodnijem trenutku. Pitanje je da li će ova optužba biti samo kratkotrajni skandal ili početak ozbiljnog preispitivanja prošlosti. Ako je išta jasno, onda je to da Balkan nikad nije ravnodušan kada se spomenu rat, odgovornost i istina. U svemu tome ostaje poruka: istina je možda spora, ali je neumoljiva — uvijek pronađe put, pa makar kucala i na vrata onih koji bi je najradije zaključali.
#Sarajevo #Vučić #Stojković #ratniput #istina #pravda #Balkan #politika #BiH
