Dragan Čović, jedan od ključnih hrvatskih lidera u Bosni i Hercegovini, ponovno je zabacio svoju političku mrežu — sa značajnim signalom koji može značiti početak nove faze političkog angažmana i potencijalnih ustavnih promjena. Čović je, prema najavama, uključen u razgovore o novom političkom aranžmanu u BiH, te ne isključuje da bi se promjene mogle zvati “Dejton 2” — iako sam nije siguran da će taj termin biti korišten. Ove najave ne bude samo nadu kod onih koji žele reforme, nego strahove kod onih koji se plaše da bi se ravnoteža moći mogla izokrenuti.
Prema Čovićevim riječima, razgovori traju intenzivno, na najvišem nivou — i cilj nije tek kozmetička modifikacija Dejtonskog ustava, nego stvarna i suštinska promjena političke strukture. On navodi da je nužno razmotriti model koji će bolje osigurati nacionalnu ravnopravnost, ali i funkcionalnost institucija. To nije samo retorika političkog preživljavanja — za njega se radi o strateškoj viziji budućnosti Bosne i Hercegovine koju Hrvatska zajednica politički zastupa.
Istovremeno, Čović je svjestan rizika: nijedan reformski proces ne može proći bez otpora. Promjene ustavnih aranžmana izazivaju otpor kod onih koji se boje da bi njihova moć bila ugrožena, ali i kod dijela javnosti koji smatra da je Dejton presedan kojeg ne bi trebalo mijenjati. Čović upozorava da reforme moraju biti vođene pažljivo i mudro, sa poštovanjem prema svim narodima i garancijama da se prava ne smiju oduzeti, nego proširiti.
Analitičari smatraju da bi “Dejton 2” – kako ga Čović ponekad naziva – mogao biti dvostruka prilika. S jedne strane, to je prilika da se unaprijedi funkcionalnost države, otklone institucionalne barijere i omogući BiH novi zamah ka evropskom putu. S druge strane, to je prilika da se politički resetira ustavni sistem na način koji više odgovara nacionalnim interesima, posebno interesa Hrvata. Taj balans je suština svakog ozbiljnog dijaloga o budućnosti BiH.
No, skeptici ne spavaju. Neki tvrde da je Čovićev prijedlog samo politička taktika za jačanje pozicije prije izbora, da se koristi kao sredstvo pritiska na druge strane. Drugi upozoravaju da “Dejton 2” ne smije značiti etničku podjelu, nego funkcionalnu preinaku. Mnogi se boje da bi promjene, ako nisu pravilno urađene, mogle dovesti do novih konflikata ili nestabilnosti.
U pozadini svega toga stoji i pokretač međunarodnog pritiska: evropski partneri BiH odavno naglašavaju potrebu reformi, ali ne na način koji ugrožava europski kurs zemlje. Čović očito zna da, ako se ovi pregovori ne vode kroz evropski okvir, svaki entitetski aranžman može završiti kao zamka, a ne pokretač promjena. On mora da balansira – između nacionalnih aspiracija i međunarodnih očekivanja, između realpolitike i principa.
Za građane BiH, ovo je trenutak u kojem se odlučuje hoće li država krenuti ka održivijem modelu ili će ostati zarobljena u zastarjelim mehanizmima. Čovićev prijedlog je provokativan, ali istovremeno nužan: pokazuje da čak i politički igrači sa dubokim korijenima u postojećem sistemu vide da je promjena neophodna. I to možda ne promjena radi promjene, nego promjena radi budućnosti.
Ono što je sada ključno jest da razgovori ne ostanu u političkim kabinetima, već da se otvore široj javnosti — sa jasno definiranim planom, garancijama i mehanizmima zaštite prava svih naroda. Ako se to dogodi, “Dejton 2” bi mogao postati šansa – ne prijetnja – za obnovu Bosne i Hercegovine.
#BiH #Dejton2 #DraganČović #reforme #ustav #Hrvati #politika #budućnost #institucije
