Dragan Čović je izveo iznenađujući politički piruet — samo sedam dana nakon što je oštro odbacio ideju o “trećem entitetu” i nazvao je besmislenom, ponovno je tu priču vratio u središte svog političkog programa. To nije samo retorička razmjena riječi, nego vrlo svjesna strategija koja šalje snažnu poruku: ucjena, pritisak, ali i poziv na preustroj Bosne i Hercegovine po modelu tri entiteta. I, naravno, koristi se simbolikom ravnoteže i jednakopravnosti naroda da se ne bi reklo da je to “etnički san”.
Na skupu u Mostaru, povodom 30. godišnjice Dejtonskog sporazuma, Čović je ocijenio da je trenutni Ustav BiH nefunkcionalan i da ga je potrebno mijenjati. Po njegovim riječima, jedini način da se osigura prava svih triju konstitutivnih naroda je uvođenje “tri entiteta” — strukture u kojoj bi svaki narod imao svoju entitetsku jedinicu i na taj način institucionaliziranu ravnotežu. On ne vidi ovo kao ideološki manevar, nego kao nužnost: “samo kroz ravnotežu između tri entiteta BiH može napredovati”, rekao je Čović, naglašavajući potrebu za “političkom odgovornošću i pragmatizmom”.
Ali ovdje je suština: sedmicu prije, u tijeku političkog naboja, Čović je imao posve drugačiji ton. “Besmisleno je pričati o trećem entitetu”, izjavio je nakon sjednice HDZ-a, tvrdeći da takav model nije u skladu s Ustavom i da je njegova želja — želja HDZ-a — jedno, ali realnost nešto sasvim drugo. Taj kratki prijelaz od negiranja do nagovještaja velikih ustavnih promjena jasno pokazuje da Čović vješto balansira između pragmatizma i retorike.
Zašto to radi? Analitičari sugeriraju da je ovo više od puke ideje — to je politički instrument. Čović, kao lider HDZ-a, koristi “treći entitet” kao polugu za pritisak u pregovorima sa drugim nacionalnim i međunarodnim akterima. On nije nužno spreman da odmah realizuje entitet, ali koristi ideju kao kartu za pregovaranje: “Ako ne dobijemo institucionalnu ravnotežu, idemo na entitet.” To mu daje političku moć i mogućnost da mobilizira birače, ali i političke saveznike.
S druge strane, postoji i opasnost: takav prijedlog može produbiti podjele, podstaći etničku politiku i odvući BiH od puta ka funkcionalnom državnom uređenju. Ako je ideja trećeg entiteta samo način da političke elite zadrže moć, to nije reforma — to je stagnacija s novim šarama. Građani, pogotovo oni koji žele modernu, evropski orijentiranu Bosnu i Hercegovinu, moraju se zapitati: je li ovo stvarno promjena ili stara priča u novom ruhu?
Čović tako koristi strategiju “mogućnosti, ali uzuvjetovanja”: priča o trećem entitetu nije trenutno obavezna platforma, ali je tu kao opcija, kao pritisak i kao pregovaračko sredstvo. On kaže da razgovori s EU i reforma Ustava mogu biti “platforma za promjene”, ali upozorava — ako domaća politika ne bude odgovorna, možda će trebati međunarodna podrška. To je prijetnja i prilika u jednom: pritisak na unutarnje politikante, ali i poziv međunarodnoj zajednici da ne napusti reforme.
Za Bosnu i Hercegovinu je ovo trenutak testiranja: da li su političari spremni na iskrene ustavne promjene, ili će “treći entitet” ostati metafora i poligon za manipulaciju? Čović je pokazao da zna igrati tu igru — savjesno, ambiciozno i vrlo strateški. A nama ostaje da vidimo hoće li tu igru igrati za budućnost ili za fotelju.
#BiH #DraganČović #trećiEntitet #ustav #reforme #politika #identitet #moć #pregovori
