SDS (Srpska demokratska stranka) digla je glas nakon prijevremenih izbora u Republici Srpskoj: oni ne prihvataju proglašenu pobjedu Siniše Karana i traže djelimično ponavljanje izbora u tri grada — Doboju, Laktašima i Zvorniku. Ovakav zahtjev dolazi uslijed tvrdnji o značajnim nepravilnostima i, kako navode u SDS-u, o “simbolički nejednakom tretmanu” njihovog kandidata, Branka Blanuše, posebno kada je riječ o prisustvu na medijima.
Prema SDS-u, ključna nepravilnost tiče se javljanja na javnom servisu: Blanuša tvrdi da se pojavio samo dva puta na RTRS-u — dok je Karanu, kandidatu SNSD-a, bilo dodijeljeno čak 57 javljanja. Takve razlike u medijskom prostoru po SDS-ovoj procjeni nisu rezultat slučajnosti, nego jasne prednosti za Karana, što ostavlja vrlo ružnu sliku kompromitiranog izbornog procesa i, po njima, zloupotrebe javnog servisa za političku kampanju vladajuće stranke.
Za SDS ovo nije samo formalni prigovor — to je politički udarac s porukom da izbori nisu pošteni i da postoji sistematska dominacija. Vršilac dužnosti predsjednika SDS-a, Jovica Radulović, poručuje da ne prihvata rezultate koje je predstavio SNSD, te da “razlika u glasovima nije toliko velika da bi se ignorisao osjećaj krađe volje naroda”. Njegova poruka je jasna: “Ovi izbori ne završavaju večeras; oni se moraju ponoviti.”
S druge strane, analitičari upozoravaju da je ovakav zahtjev dvosjekli mač — može mobilizirati birače, ali i povećati rizik političke nestabilnosti. Traženje ponavljanja izbora u tri grada nije mala stvar: to znači da SDS ne samo da osporava rezultate na terenu, nego želi da se cijeli izborni proces ponovo izvede tamo gdje, po njihovoj procjeni, nije bio pravedan. To je udarac na legitimitet Karana, ali i test na to dokle je SDS spreman ići u borbi za vlast.
Opozicioni zahtjev se dodatno pojačava informacijama da su tokom izborne kampanje zabilježeni brojni prigovori na korištenje javnih resursa. Prema izvještajima koalicije „Pod lupom“ i Transparency Internationala, kampanja je bila obilježena, navodno, masovnim korištenjem javnih sredstava i neravnomjernim eksponiranjem kandidata. Manje prisutnosti Blanuše u medijima može da bude dio tog šireg problema — i SDS to koristi kao argument da su izbori bili nefer i nejednaki.
Za građane RS-a ovo je trenutak odlučivanja: da li će podržati SDS-ove tvrdnje i tražiti ponovne izbore, što bi moglo dovesti do velike političke turbulentnosti, ili će prihvatiti rezultate i okrenuti stranicu. I jedno i drugo nosi rizike — ali je jasno da za SDS nije riječ samo o sporazumu sa sobom, nego o pitanju vjerodostojnosti izbornog procesa i poštenja političke borbe.
Uz sve to, važan je i zadatak tužilaštava i institucija koje nadgledaju izbore — da ispita sve navode, provjeri tvrdnje o medijskom neravnomjernom tretmanu te donese odluke koje mogu biti temelj povjerenja u institucije. Ako SDS uspije opravdati svoj zahtjev, ponavljanje izbora biće poruka: moć mora poštovati pravila. Ako ne — dodatno će se produbiti podjela i nepovjerenje.
Na kraju, ova situacija nije samo borba oko fotelje. To je borba za izbornu čestitost, za medijsku ravnopravnost i za pravo građana da im izborna volja nebude potisnuta manipulacijama. SDS svoj zahtjev vidi kao jedini put da vrati vjeru u sistem — a šta će na kraju od toga ispasti, možda odluči budućnost RS-a.
#SDS #izbori #RS #Blanuša #Karan #nepravilnosti #mediji #RTRS #politika #pravda
