Izborna noć u Republici Srpskoj donijela je potvrdu onoga što su mnogi naslućivali: Siniša Karan je novi predsjednik Republike Srpske, kandidat koji dolazi iz okrilja SNSD-a i osoba čije se ime godinama vezuje za sigurnosne strukture, lojalnost stranci i direktnu povezanost s Miloradom Dodikom. Preliminarni rezultati pokazali su da je osvojio nešto više od polovine glasova, odnosno oko 200 hiljada, što je bilo dovoljno da preuzme najvišu funkciju u entitetu. Njegov glavni protukandidat iz opozicije zaostao je nekoliko hiljada glasova, iako je kampanja bila oštra, napeta i u velikoj mjeri fokusirana na priče o izbornoj nepravilnosti i neravnopravnom tretmanu kandidata u javnom prostoru.
Karan je nakon objave rezultata poručio da će ostati “čovjek naroda, ali u kontinuitetu politike koju je vodio Milorad Dodik”. Time je jasno dao do znanja da se ne radi o iznenadnoj promjeni smjera, nego o svojevrsnom prelasku kontrole iz ruku jednog čovjeka u ruke osobe za koju se godinama govori da je dio najtvrđeg jezgra SNSD-a. Ipak, izjava da će Dodik i dalje biti “narodski predsjednik” sugerira da će Karan, barem u percepciji javnosti, ostati predsjednik koji dijeli moć, a ne onaj koji je samostalno kreira.
Njegova biografija je posebno zanimljiva: decenije rada u policiji, pozicije u kriminalističkim i bezbjednosnim sektorima, te dugogodišnje prisustvo u institucijama koje su u RS-u među najzatvorenijim strukturama. Takva karijera daje mu čvrsto uporište, ali i otvara pitanja o tome koliko će njegova politika zaista biti autentična, a koliko samo produžena ruka sistema koji je duboko ukorijenjen, čvrst i otporan na promjene. Upravo zbog toga opozicija tvrdi da je njegov izbor “formalna promjena, ali suštinski kontinuitet”, dok pristalice govore da donosi svježinu uz stabilnost.
Ipak, Karanova pobjeda otvara i ozbiljna društvena pitanja. Izlaznost je bila relativno niska, što znači da veliki dio stanovništva uopšte nije osjetio potrebu da izađe na izbore. To je zabrinjavajući znak za svaku demokratiju. Ljudi u RS-u već godinama žive u političkoj klimi u kojoj su strah, podjele i umor postali svakodnevica. Novi predsjednik će se morati suočiti s tim izazovima: odlazak mladih, pad povjerenja u institucije, ekonomska stagnacija i sve dublja zavisnost od političkih centara izvan BiH.
Karan je u prvim obraćanjima obećao da će raditi u interesu naroda, da će insistirati na stabilnosti i da će voditi politiku koja neće mijenjati osnovne pravce RS-a. Ipak, ono što će najviše oblikovati njegov mandat jeste pitanje: hoće li imati snage da donosi odluke samostalno, ili će njegovi potezi i dalje biti pod snažnim utjecajem Dodika i stranačkih struktura?
U vremenu kada su tenzije u BiH i regionu ponovo pojačane, a međunarodni pritisci sve jači, Karanova pozicija je i prilika i opasnost. Ako iskoristi mandat za smirivanje političkih tenzija, podršku ekonomskom razvoju i otvaranje novih puteva saradnje, može ostaviti traga. Ako se pak zadrži na politici tvrdog kursa i izolacionizma, RS može ući u još dublju krizu.
Jedno je sigurno: Siniša Karan je sada lice vlasti u RS-u, a svaki njegov potez biće pod povećalom javnosti. Građani očekuju promjene, makar simbolične, dok politika očekuje kontinuitet. A između te dvije vatre biće smješten novi predsjednik — spreman da vlada, ali i svjestan da ga tek čeka najteži test u karijeri.
#RS #SNSD #SinišaKaran #predsjednik #politika #BosnaIHercegovina #region #izbori #Dodik #vlast #analiza
