U opasnoj i zastrašujućoj drami nasilja u porodici, Općinski sud u Mostaru odredio je pritvor Adnanu Tanoviću iz Blagaja, koji je optužen za višestruko nasilje nad djevojkom s kojom je živio. Naime, Tanoviću se na teret stavlja da je žrtvu tukao, bacao na pod, davio i verbalno zlostavljao — ali to nije sve: sumnja se da je postavio kameru u stanu i tajno snimao njezino obnaženo tijelo bez njenog znanja. Prema navodima tužilaštva, on joj je prijetio i psihički nadzirao kontakte, stvarajući atmosferu otrovne kontrole i straha.
To nije puka optužba: prijetnje nisu bile prazne riječi. Navodno je Tanović jednom prilikom držao pištolj uperen prema njoj, a snimci koje je započeo učiniti nisu ostali tajni samo njemu — on je prijetio da će video dijeliti s drugima ako ga prijavi policiji. Ovakvo ponašanje nije samo nasilje — to je mehanizam ucjene i zlostavljanja, gdje je kamera sredstvo moći, a snimljeni materijal zalog da žrtva ne smije progovoriti.
Sud je prilikom odlučivanja o pritvoru ocijenio da postoji opravdana bojazan da bi osumnjičeni mogao ponoviti djela ili pojačati prijetnje. Tužilac i policija su iznijeli dokaze da je Tanović kontinuirano vršio pritisak — ne samo fizički nego i psihološki — i da je zlostavljanje trajalo skoro godinu dana. Slušanja, iskazi žrtve i materijalni dokazi su stvorili okvir u kojem sud ne može ignorirati rizik.
Za Blagaj i okolne zajednice ovakav slučaj predstavlja bolan podsjetnik da nasilje u porodici nije tabloidna vest — to je realna prijetnja svima koji žive u blizini nasilnika, čak i kada su za to “samo dvoje ljudi iza zatvorenih vrata”. I nije riječ samo o fizičkom zlostavljanju: snimanje bez znanja žrtve prelazi granice nasilja i postaje invazija privatnosti, a prijetnje objavom takvih snimaka predstavljaju sistem zastrašivanja.
Ovo je također test efikasnosti pravosudnih institucija: hoće li tužilac i sud nastaviti proces s punom odgovornošću? Da li će žrtva dobiti zaštitu, podršku i sigurno okruženje dok traje istraga? Jednom svijetla odluka suda nije dovoljna ako sistem ostane pasivan u pitanjima nasilne kontrole i zlostavljanja koje koristi i tehnologiju da bi zastrašio.
Za društvo je poruka jasna — nasilnik nije netko tko “ponekad nije pri sebi”, već neko ko koristi moć, prijetnju i tehnološke metode da zastraši, povrijedi i dominira. Kad država reagira brzo, pritvorom i procesom, pokazuje da nije spremna tolerisati takve taktike. Ali pravo pitanje koje ostaje je: koliko duboko su rane koje je Tanović navodno zadobio onoj osobi koju je zlostavljao, i vjeruje li ona da će istina izaći na vidjelo?
U konačnici, određivanje pritvora nije samo pravni čin — to je moralni signal. Slučajevi poput ovog nisu usamljen incident, već dio šire slike nasilja nad ženama i zloupotrebe povjerenja. A mi, kao društvo, moramo jasno reći: kamera ne daje pravo, snimak ne opravdava nasilje, a prijetnja ne smije biti sredstvo kontrole.
#Blagaj #NasiljeUPorodici #Pritvor #Privatnost #SnimaoBezZnanja #BosnaIHercegovina #Pravda #Zlostavljanje
