U Istočnom Sarajevu danas vlada prava gužva — ali ne zbog turističke sezone, planinske idile ili jurnjave ka vikendici. Razlog je mnogo prozaičniji, ali ujedno i simptomatičan: neradni dan u Federaciji BiH, zbog praznika, natjerao je veliki broj stanovnika da iskoristi slobodno vrijeme da „prelije“ u susjedni entitet — u Republiku Srpsku — da rade kupovinu. Tako su tržni centri, autoputevi i prilazi ka Istočnom Sarajevu jutros postali talasi automobila i kolona, dok su kasnije supermarket-parkinzi pucali po šavovima. To nije obična subotnja gužva — ovo je mali ekonomski fenomen, protkan socijalnim i političkim implikacijama.
Dok su u FBiH trgovine i veliki lanci ostali zatvoreni, u RS-u je — po običaju — radni dan. I mnogi su, svjesni razlike u radnom vremenu, isplanirali da kupe namirnice, tehniku, garderobu ili poklone upravo danas, da iskoriste priliku. Iskorištavanje prazničnog dana jednog entiteta, radi kupovine u drugom — to nije samo kupovina: to je prilagođavanje fragmentiranoj stvarnosti Bosne i Hercegovine.
Saobraćaj je rano ujutro krenuo da se gomila. Kolone na prilazima Istočnom Sarajevu, naročito u pravcu tržnih centara, bile su više nego standardne. Vidjelo se ubrzano kretanje ka parkiralištima, a kasnije — redovi pred kasama, gužve u hodnicima, parkingi puni polupraznih automobila. Mnogi su došli da obave veliku nabavku — jer, ako jednom u godini možeš da iskoristiš neradni dan da kupiš i namiriš ostale slobodne dane, ko bi to propustio?
To ima nekoliko slojeva značenja. Prvo — ekonomija. Kada dio stanovništva iz entiteta u kojem je praznik pređe entitetsku granicu radi kupovine, to znači da se novac troši van zone u kojoj živiš. Državna administracija i lokalne strukture u Federaciji gube promet, a RS dobija. To nije zanemarivo: promet se koncentrira, investicije — realne ili kratkoročne — sele, a trgovci i distributeri u RS-u žive „privilegiju radnog dana“. Za one koji prate brojke i fiskalne tokove: ovo je premještanje potrošnje preko linija entiteta.
Drugo — socijalni i životni. Za mnoge porodice, ovo je prilika da uzmu dan slobodan, kupe sve što im je potrebno i, možda, uštede — jer tokom velikih rasprodaja krajem novembra prodavnice budu punije, a cijene povoljnije. Zato danas nije samo kupovina — to je stvaranje male “zalihe” za zimu, za hladne dane, za neizvjesne naredne mjesece. A budući da su trgovine u FBiH danas zatvorene, izbor se suzio: ili čekaj do utorka — ili pređeš u RS. Mnogi su izabrali ovo drugo.
I treće — kulturno-psihološki. Ovakvi dani pokazuju kako građani manevrišu unutar političko-administrativnih podjela. Dok zakoni dijele državu na entitete, narod pronalazi načine da živi. Praznik jednog entiteta ne mora biti praznik drugog, pa se život prilagođava u hodu. Za običnog čovjeka to znači — iskoristi priliku kad staneš, kupi kad budeš mogao, isplaniraj kad ti sistem dozvoljava. I zidovi entiteta u tom smislu nisu prepreka, nego — filter: pogledaj gdje radi, pa idi tamo kupiti.
Ali nije sve samo svakodnevna pragmatika. Ovakve situacije mogu produbiti ekonomske razlike među entitetima. Ako sistem neradnih dana i različitih praznika postane čest, kupovna moć i potrošačke navike mogu se preseliti. To znači manje prihoda za privrednike u FBiH — a poticaj da se promet koncentriše u RS-u. Dugoročno, takve migracije potrošnje mogu djelovati destabilizirajuće za lokalnu trgovinu i uslužni sektor u FBiH.
Za one koji žive s obe strane — a mnogi tako i jesu — ovo je realnost koja pokazuje koliko su administrativne podjele duboke, ali i koliko narod zna da okrene brojke u svoju korist. Kada jedan entitet „stoji“, drugi koristi priliku. I dok jedni slave praznik, drugi pune kase. U suštini: život je nalik plesu — gorećem, naglom, i prepunom koraka koji te drže budnim.
#BiH #RS #FBiH #kupovina #IstočnoSarajevo #guzve #potrošnja #dnevneRealnosti
