Održavanje našeg doma čistim je jako važno iz higijenskih i zdravstvenih razloga. Kuhinja u kojoj se pripremaju obroci se najviše prlja a od uređaja u njoj se najviše koristi šporet. Mnogi koriste šporete na plin a mi vam donosimo savjet kako ih očistiti.
Održavanje čistoće štednjaka obično predstavlja male poteškoće, a ako se čisti nakon svake upotrebe, zadatak postaje relativno jednostavan. Unatoč tome, jednako je važno održavati čistoću plamenika, zadatak koji se može pokazati prilično zahtjevnim. Portal napadovy.blog pruža nam učinkovitu metodu za njihovo čišćenje uz minimalan napor. Koji je postupak za čišćenje naslaga plamenika? Započnite odvajanjem roštilja, nakon čega slijedi uklanjanje svih plamenika.
Postavite ih unutar većeg sudopera. Pospite limunskom kiselinom i smjesu potom prelijte kipućom vodom. Limunska kiselina učinkovito otapa masnoću i razne površinske ostatke, pa je ova otopina prikladna za manje zaprljane plamenike. Unatoč tome, ako se limunska kiselina pokaže nedostatnom, nastavite sa sljedećim koracima u postupku. Potrebno je imati dvije žlice sode bikarbone. Jedna latica litre vodikovog peroksida.
- Jedna žličica deterdženta za pranje posuđa. Postupak: Sve tri komponente dobro sjedinite. Upotrijebite četkicu za zube da nanesete sredstva za čišćenje na plamenike i nastavite s postupkom čišćenja. Pasta učinkovito uklanja masnoću i prljavštinu. U ovom kontekstu, soda bikarbona je značajna jer učinkovito uklanja mrlje i prljavštinu. Deterdžent za pranje posuđa pomaže u uklanjanju masnoće. Peroksid služi za učinkovitu dezinfekciju površine. Koje se dodatne površine mogu koristiti za čišćenje ovim proizvodom?
Ova pasta za čišćenje također se može koristiti za pristup i čišćenje teško dostupnih mjesta, poput onih u kupaonici. Ako ustanovite da ste proizveli višak proizvoda, prebacite ga u hermetički zatvorenu posudu. Može se koristiti u trajanju od jednog tjedna ili jednog mjeseca. Ovaj kućni lijek pomoći će vam da brzo i učinkovito očistite plamenike. Čini se da je peć u besprijekornom stanju.
Bonus tekst:
Afrička kulinarska tradicija zamršena je i raznolika, a oblikovala se kroz bezbrojna stoljeća različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu jedinstvene klime i običaji koji se nalaze u različitim regijama. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do pretežnog oslanjanja na žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak.
Fufu, nadaleko poznato jelo, sastoji se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, uključujući jam ili kasavu, dok se banku, koji se obično priprema od kukuruza ili prosa, često predstavlja kao dopunski prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi Zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, zajedno sa žitaricama, imaju veliku važnost. Znatne količine proteina i vlakana koje sadrže čine mahunarke dragocjenom komponentom dnevnih obroka.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, a primjer je juha “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočno područje Afrike, koje se ističe vlažnijom klimom koja olakšava uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer je Kenija, gdje tradicionalno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, prati niz povrća i mesa.
Štoviše, prevladava obilje svježeg voća, uključujući mango, ananas i papaju, koje se obično konzumira u cijelosti ili prerađeno u sok. U sjevernoj Africi, povoljni klimatski i zemljišni uvjeti podržavaju cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna. Suština regionalne kuhinje sadržana je u jelima kao što je kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, jelo koje se sporo kuha u posebnom loncu.
Ovi pripravci često uključuju ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta daju duboke, bogate okuse jelima. U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju raznolik niz izvora hrane koji su sastavni dio regionalne kuhinje. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima.
Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog lokalnim biljem i začinima, što daje snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih regionalnih razlika, fokus Afrike na prehranu daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i korištenju lokalnih sastojaka.
