Ova sezona ljeta na jesen je postala problematična zbog klimatskih promjena i pojava smrdibuba u stanovima. Iako su se svake godine znale pojaviti, tek sad vidimo koliko je zatopljavanje dovelo do pojave ovih insekata. Danas vam otkrivamo šta pomaže protiv ovih štetočina.
Moramo priznati da smrdibube mogu biti i dosadne i nepoželjne; stoga smo odlučili pružiti vam jednostavne metode za uklanjanje ovih nepoželjnih štetnika. Vrtlari posjeduju stručnost potrebnu za iskorijenjivanje ovih štetnika iz biljaka i njihovo uspješno istjerivanje iz stambenih prostora.
- S početkom prvih hladnih dana, smrdibube traže topla i suha staništa, što ih navodi da napadnu naše domove u pokušaju da pobjegnu od niskih temperatura i prežive zimsku sezonu. Bitno je ne zanemariti ovu priliku.
Deset učinkovitih strategija za trajno uklanjanje mrava iz vašeg doma: Kemijska rješenja su nepotrebna! Mravi se infiltriraju u rezidencije i stanove kroz rupe u vanjskim prostorima ili neadekvatno izoliranim prostorima; prema tome, prva mjera za odvraćanje njihovog ulaska je ispravljanje svake vanjske štete.
Vrtlari su svjesni tehnike koja uključuje korištenje kombinacije sode bikarbone i vode na biljkama, dok se općenito misli da mirisi češnjaka i metvice služe za odvraćanje smrdibuba. Posljedično, ove mirisne materijale treba postaviti blizu ulaza, prozora i drugih mogućih ulaznih točaka za ove problematične insekte.
- Poželjna alternativa može uključivati dodavanje nekoliko kapi eteričnog ulja paprene metvice u vodu i naknadno nanošenje mješavine u spreju na vanjske površine prozora, kao i na ulazna i balkonska vrata.
Nakon susreta sa smrdibubom u svom domu, preporučljivo je suzdržati se od nanošenja ozljeda ili izazivanja straha kod insekta, jer smrdibube ispuštaju neugodan miris kada osjete opasnost. Izravan kontakt s njima rukama treba izbjegavati; umjesto toga, predlaže se korištenje papira ili rukavica za pažljivo hvatanje insekata i njihovo uklanjanje vani ili ispiranjem u WC školjku.
DODATNI TEKST
Među mnogim pojedincima prevladava uvjerenje da je “trava zelenija u tuđim dvorištima” dok ne dođu do drugačije spoznaje. Kao rezultat toga, znatan broj ovih pojedinaca raduje se životu u nacijama koje se smatraju najrazvijenijima, djelujući pod pretpostavkom da će napredovati i postići zadovoljstvo u tim okruženjima.
- Među takvim nacijama, Danska je prepoznata kao jedna od najnaprednijih i najsustavnije organiziranih, a dobro je dokumentirano da se dansko stanovništvo ubraja među najsretnije na svijetu. Ovo je priča o Hrvatici koja je svoju sreću potražila u Danskoj.
Početkom 2009. Kristina Volsperger Danilovski i njezina obitelj preselili su se iz Zagreba u Dansku, svjesni činjenice da ulaze u sasvim drugu zemlju. Mogućnost preseljenja javila se zbog suprugova posla u Kopenhagenu. Nakon rođenja sina krajem 2007., par je počeo osmišljavati svoju budućnost u Kopenhagenu tijekom njezinog porodiljnog dopusta.
Nakon što je dobila posao u farmaceutskom sektoru u Kopenhagenu, Kristina, 40-godišnjakinja s diplomom magistrice kemije, donijela je odluku o preseljenju. “Želio sam iskusiti život u inozemstvu i tražiti nove prilike i ne žalim zbog tog izbora”, kaže Volsperger Danilovski. Njezin prvi susret s izrazito drugačijim pogledom na život proizašao je iz odluke da dijete upiše u vrtić.
Očekivala je živahno, gostoljubivo i prijateljsko okruženje, popraćeno angažiranim edukatorima, a sve nadahnuto izvanrednom arhitekturom Kopenhagena. Ipak, u potpunoj suprotnosti s njezinim očekivanjima, naišla je na prijavu djeteta smještenu unutar oronule građevine obilježene sivim sivim zidovima i podovima, bez boja, igračaka i umjetničkih elemenata, gdje su odgajateljice pokazivale minimalan angažman s djetetom.
- Danska perspektiva smatra da djecu treba od malih nogu njegovati da njeguju neovisnost, potičući njihovu sposobnost brige o sebi i samomotivacije. Majke u Danskoj ne progone svoju djecu, već ih opominju izrazima poput “nemoj, nemoj, pazi, past ćeš”.
Oni prihvaćaju koncept da je neuspjeh bitna komponenta iskustva učenja. Kristina dijeli svoje uspomene iz sinovog vrtića, kada je u dobi od dvije godine smatralo prikladnim da po snijegu i kiši izlazi van bez kape, zbog čega mu je bilo hladno i mokro. Zaključili su da bi ovaj pristup jamčio da će se sljedeći put sjetiti da nosi svoj šešir.
Prihvaćanje ovog pojma može predstavljati izazov našim konvencionalnim misaonim procesima; usprkos tome, Kristina upozorava da se pojedinci u Danskoj odgajaju da postanu zadovoljni, zdravi i odgovorni članovi društva. Njihov pristup je samo različit. Ne postoji vrednovanje superiornosti ili inferiornosti; nego je naglasak na razlikama.
- Je li često bavljenje razigranim aktivnostima s djecom doista korisno? Jesu li ukrasi naših dječjih soba u ružičastoj i plavoj boji, ukrašeni bogatim cvjetnim motivima, povoljni? Može li se ovaj pristup smatrati objektivno superiornim?
Je li naš način razmišljanja, koji naglašava izdvajanje svih raspoloživih resursa za djecu, doista povoljniji? Trebaju li roditelji žrtvovati vlastite potrebe dok njihovi potomci oblače dizajnersku odjeću i sudjeluju u ekstravagantnim proslavama rođendana? Ne mogu dati konačan odgovor! Naime, takve prakse nema u Danskoj. U ovom scenariju, odjeća se nabavlja samo kada je neophodna i obično je jeftina, dok se igračke i slatkiši rijetko susreću.
Kristina predlaže da bi najučinkovitija strategija mogla biti u sredini. Potreban je konačni žuti karton. Za boravak u Danskoj i posjedovanje imena, adrese, vozila ili televizije, kao i za sudjelovanje u aktivnostima kao što su kupnja srećki, podmirenje računa za struju, posuđivanje knjiga iz knjižnice ili upis u fitness klub, morate dobiti žuti karton.
