Mnogi se ljubitelji narodne muzike sjećaju turobnih posljednjih dana pjevača Sinana Sakića. Ovaj se muzički velikan dugo borio za život u tuzlanskoj bolnici da bi na kraju tu bitku izgubio na žalost svih koji ga slušaju. Danas otkrivamo kako su njegovi zadnji dani izgledali.
- Sinan Sakić danas bi obilježio 67. rođendan, a iako je prerano preminuo, svojom muzikom ostaje u našem sjećanju. Sinan Sakić, omiljena figura u svijetu glazbe poznat po svojim iskrenim hitovima, nije imao formalno glazbeno obrazovanje.
Međutim, njegov je glas imao moć izazvati duboke emocije kod slušatelja. Kad god je nastupao pred publikom, pjevao je svim srcem, što je doprinijelo njegovom statusu jednog od najomiljenijih pjevača narodne pjesme. Iako je prerano otišao od nas, njegove pjesme i dalje sjaje, raste im popularnost i osiguravaju da ostane nezaboravan.
Njegova strast prema glazbi, životu i autentičnosti uvijek će se pamtiti. Bio je iskren o svojoj borbi s drogom, alkoholom i obiteljskim stvarima, a ono što ga je izdvajalo od ostalih umjetnika bila je njegova sposobnost da kroz svoju glazbu izrazi i bol i radost postojanja. Kako je Sinan proveo posljednje dane? I nakon mnogo godina Sabina, Sinanova supruga, još uvijek se bori da prihvati njegov odlazak u 61. godini života.
“Često kažemo da vrijeme liječi sve rane, ali to nije točno. Iako je istina da s vremenom naučiš prihvatiti njegovu odsutnost, ja iskreno osjećam da je on uvijek prisutan, da bdije nada mnom. Takav gubitak se zaista ne može zaliječiti, ali se postepeno prilagođavaš praznini”, ispričala je njegova supruga Sabina u intervjuu za “Kurir.
- Čeznem za njegovom ljubavlju i pažnjom i jako mi nedostaje njegova prisutnost. Često razmišljam o njoj. Za vrijeme ručka ili kad se spremam za spavanje, osjetim njegovu odsutnost. Zbog toga više ne ručam za velikim stolom.
Sjećanja me prate gdje god idem. Povremeno ostavim telefon uključen noću, želeći ga ugasiti, a ipak se nadam da bi mogao nazvati. Ima trenutaka kada naiđem na njegove košulje i pomislim: “Nisam ovo oprao”, što me navede da sjednem i zaplačem kad se sjetim da ga više nema.
I dalje vjeruje da je njegova prerana smrt posljedica nemara liječnika. Sabina je za “Kurir” ispričala da, iako su aspekti njegovog liječenja žalosni, ona ostaje pri uvjerenju da je doktor postupio nemarno. Dodala je da usred svega, uglavnom nije bila svjesna drugih problema, osjećajući se kao da je u polukomi. Osjećajući da je njegovo vrijeme blizu, inzistirao je na otpuštanju iz bolnice protivno liječničkom savjetu.
Skinuo je sve cijevi s vrata i zatražio da potpiše dokument da se vraća u svoj stan kako bi bila sa svojom obitelji. Kod kuće smo sve uredili kao da je bolničko. Liječnici su obilazili svakodnevno. U svojim posljednjim danima iskusio je minimalnu patnju i nikakvu značajnu bol. Nitko od nas nije očekivao njegov odlazak.
- Preminuo je na mojim rukama, na mojim rukama. Namjeravali su otputovati u inozemstvo radi medicinske skrbi. Imali smo plan za transplantaciju jetre u Turskoj i ja sam je trebao donirati.
Nakon što je preživio kliničku smrt u Tuzli, otputovali smo na Tajland, gdje je vjerovao da će se popraviti. Bili smo pod brigom indijskog liječnika i koristili smo biljne lijekove; bavio se jogom, meditacijom i ulagao mnogo truda. Na kraju je izrazio želju da ide na neke nastupe te mu je sklopljen ugovor sa Sašom Matićem i Šabanom.
Prije smrti uspio je nastupiti na pet koncerata. Stalno je izjavljivao: “Ozdravit ću” i imao je planove za turneju. U svibnju se javio Banetu Obradoviću da dogovori termin za Taš u lipnju, no on je preminuo 1. lipnja. Rekao sam Banetu ‘Sine, nije mu dobro’, ali on je ostao odlučan. Pitanja u vezi s oporukom Sabina je otvoreno govorila o svojim poteškoćama sa Sinanovom obitelji, posebno s njegovim sinom Rashidom, koji je preminuo u zatvoru.
– Nitko nije ponudio nikakvu pomoć, a nisam je ni očekivao, tim više što nas nikada nisu posjetili za Sinanova života. Vjerujem da je postojao značajan period kada Sinan nije bio u kontaktu sa svojom obitelji. Kad sam se udala za njega, problemi su već bili prisutni. Bilo je trenutaka kada sam se osjećala potpuno izgubljeno.
- U prvih deset dana skinula sam 17 kilograma; Samo sam sjedio u tišini, vjerojatno doživjevši neki oblik mentalnog šoka. Dvije godine sam ostao u tom stanju dok konačno nisam pronašao svoj glas. Boli me što se nitko nije obratio da se raspita kako sam.
Bilo je izazovnih financijskih situacija u kojima mi nisu htjeli pomoći. Nakon njegove smrti, on je tom zatvoreniku (Rašidu) prodao stan koji sam mu ja prepisala za 11.000 eura – napomenula je Sabina i nastavila: Obratio sam se nekim Sinanovim kolegama za pomoć u teškim vremenima, ali su me odbili.
Zbog toga sam morao podići kredit s kamatama. To je naravno bilo samo privremeno i sve sam otplatio. Sinan i ja proveli smo u braku preko 40 godina. U međuvremenu, Rašida, njegova djevojka, vodila je razgovore kako da mi sve uzme, a Medu je obavijestio njegov brat, koji je bio prisutan tim razgovorima.
Čak su pričali i o paljenju kuće, što bi, vjerujem, natjeralo Sinana da se okrene u grobu. Na kraju sam mu dao stan kao što sam i obećao. Sinan je u oporuci rekao da će me prokleti ako to učinim, ali sam ipak nastavio. Nakon što je zapalio kuću, ipak sam mu dala stan, ne iz straha od njega – ne bojim se njega, samo Boga. Da je došao, sudila bih mu na vratima, jer nema nedjela koje nije napravio, otkrila je Sabina.
