Rada Manojlović je jedna od onih muzičkih zvijezda za čiji se ljubavni život svi mogući ljudi interesuju. Njene prethodne veze su dobile dosta pažnje od strane medija i javnosti. Danas otkrivamo neke novosti iz njenog ljubavnog života.
- Nakon završetka veze s kolegom Harisom Berkovićem, pjevačica Rada nedavno je dospjela u javnost pojavivši se s novim partnerom, što je, čini se, njezin prvi javni izlazak s nekim nakon dužeg vremena.
Poznata po tajnosti svog romantičnog života i izbjegavanju svjetla reflektora, Radu su neočekivano uslikali paparazzi. Tijekom njihovog zajedničkog vremena, njezin novi pratitelj ne samo da joj je dijelio predmete, već je dijelio i trenutke ljubavi, uključujući poljupce razmijenjene tijekom njihove vožnje. Pjevačica je predana zaštiti svog privatnog života od medijskog nadzora, a njezini postupci jasno pokazuju tu odlučnost.
Rada Manojlović, poznata srbijanska pjevačica, slavu je stekla nakon natjecanja u glazbenom natjecanju “Zvezde Granda”. Od tada je njezina karijera cvjetala, potaknuta popularnim pjesmama poput “Never Again” i “Metropolo”. Odlikuje se živahnim nastupima, karizmom i iskrenim baladama.
- Rada uživa značajnu popularnost diljem Balkana, a njena glazba često spaja pop i folk stilove. Osim uspješne glazbene karijere, Manojlović je pažnju medija privukla i svojim privatnim životom.
Iako se može činiti da je Rada pronašla duboku ljubav u snimljenim trenucima, ona je primijetila da izgled može zavarati. Rada je jasno rekla da osoba s kojom je viđena na snimku nije njen novi ljubavni partner. Da pojasnimo, vozač joj je blizak prijatelj kojem vjeruje. Nastojala je izbjeći moguće nesporazume. Osim toga, izrazila je zahvalnost za interes koji su svi pokazali.
DODATNI TEKST
Jakša Vučurević iz Zrenjanina s 29 godina počeo je osjećati simptome prije gotovo osam godina koje povezuje sa stresom studentskog života. U početku je patio od glavobolja i mučnina, iako su ti incidenti bili rijetki.
Međutim, kako su se pojave povećavale, odlučio je potražiti liječničku pomoć za sveobuhvatnu procjenu, što je označilo početak njegove borbe za preživljavanje. U razgovoru za Zdravlje Kurir, Jakša ističe koliko ljudi često zanemaruju važnost preventivnih mjera i potrebu za rutinskim pregledima, čak i kada se osjećaju potpuno zdravi.
Kronično zatajenje bubrega stanje je koje često ostaje neotkriveno sve dok ne dosegne uznapredovali stadij, u kojem trenutku učinkovito liječenje više nije moguće. Prije gotovo osam godina patio sam od jakih glavobolja uz povraćanje, ali sam zanemario te simptome kao rijetke pojave, pripisujući ih stresu sezone ispita. Kako su glavobolje bile sve učestalije i trajale su nekoliko dana, odlučio sam posjetiti Urgentni centar u Beogradu.
Po dolasku su mi dijagnosticirali visoki tlak, napravili CT glave i uputili me u studentsku polikliniku. U početku je sve počelo stalnim glavoboljama i povišenim krvnim tlakom. Dogovorila sam preglede u studentskoj ambulanti; međutim, zbog državnog praznika odlučio sam se vratiti kući u Zrenjanin.
Još jednom izmjerim tlak prije odlaska u Urgentni centar u Zrenjaninu, gdje me primaju sa zabrinjavajućim očitanjem 180/120 sa samo dvadeset i jednom godinom. U početku sam smještena na koronarnu njegu, no ubrzo nakon što stignu rezultati pretraga, premještena sam na nefrologiju. U cijelom tom razdoblju dobivam malo informacija.
- Međutim, dva suosjećajna liječnika objašnjavaju da je moje stanje kronično i da traje neko vrijeme, iako se može kontrolirati. U tom trenutku nisam bio siguran što to uključuje i odlučio sam da ne tražim odgovore na internetu.
Nakon što su mi se razine kalija malo popravile, upućen sam u Klinički centar Vojvodine da procijenimo hoće li biti potrebna biopsija. Tijekom ultrazvuka liječnik je ležerno spomenuo: “Ovo je za transplantaciju.” Jakši je brzo dijagnosticiran četvrti stadij zatajenja bubrega. Dok je doktor u Kliničkom centru Vojvodine radio ultrazvuk, on je studentu pored sebe rekao: “Ovo je za transplantaciju”.
Te će mi riječi vjerojatno ostati urezane u sjećanje. Izašao sam iz ordinacije u tišini dok je liječnik razgovarao s mojom majkom o situaciji. Čvrsto me je zagrlila i tiho rekla: “Prebrodit ćemo ovo. Taj je slučaj bio jedina prilika kad su me preplavili osjećaji. Yaksha je imao dvije mogućnosti: pridržavati se stroge dijete ili započeti dijalizu.
Plan prehrane nametnuo je ograničenja u unosu proteina, soli, kalija i tekućine, dok je dijaliza zahtijevala ovisnost o aparatu tri puta tjedno. Iako ni dijeta ni dijaliza ne pružaju lijek, izbor je bio očit: oboje služe kao podrška životu dok se ne izvrši transplantacija. U konačnici, transplantacija je jedino pravo rješenje.
