Ljudsko tijelo je beskrajno fascinantno i još uvijek sadrži pregršt misterija koje nismo riješili i ko zna da li ćemo ikada riješiti. Danas otkrivamo interesantnu činjenicu o čovjekovom tijelu nakon kraja života.
- Današnja tema je vrlo intrigantna, jer se odnosi na enigmatične teme poput smrti. Konkretno, znate li da ljudsko tijelo treba minimalno dvije godine da se potpuno razgradi? Zanimljivo je da postoji jedan dio tijela koji ostaje netaknut; možete li pogoditi koji je to dio?
Nakon smrti, tijelo prolazi kroz prirodne faze razgradnje koje su ključne za biološko raspadanje. Ljudsko tijelo koje se sastoji od više od 200 kostiju, brojnih mikroba i trilijuna stanica polako se raspada nakon što život prestane. U prvim danima nakon smrti, mikrobi se počinju razmnožavati i raspršivati unutar tijela. Ovaj proces stvara otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnih mirisa.
Zbog nedostatka kisika dolazi do degradacije organa koji su uvelike ovisni o kisiku, a posebno je pogođen mozak. Kako moždane stanice oslobađaju vodu, tekućina se može nakupljati u donjem dijelu tijela. Nekoliko sati nakon smrti počinje razgradnja crijeva. Imunološki sustav tijela postaje nesposoban kontrolirati mikrobe, omogućujući im da prodru u tkiva i dođu do jetre i žučnog mjehura.
Nakon što stignu, ti mikrobi proždiru organe i mijenjaju boju tijela. Tijekom nekoliko mjeseci tjelesne tekućine i toksini uzrokuju promjenu boje odjeće. Kako se odjeća kvari, tijelo počinje prelaziti u vodenasto stanje. Na kraju se mast pretvara u voštani materijal. Na proces razgradnje ili mumificiranje tijela utječu uvjeti okoline.
U vlažnom okruženju koža na područjima kao što su uši, nos i kapci se suši i postaje crna, što znači mumifikaciju. Nasuprot tome, u sušnim okruženjima također se može dogoditi mumificiranje, dopuštajući ostacima poput zuba i šavova odjeće da potencijalno ostanu netaknuti. Nakon 50 godina tkivo počinje nestajati, a do 80 godina ostaju samo skeletni ostaci. Prolaskom vremena sve se kosti s vremenom raspadnu i postanu prah.
- Jedine komponente tijela koje ostaju cijele su zubi jer ne propadaju. Nakon smrti, tijelo doživljava prirodni proces razgradnje. Iako se može činiti uznemirujućim, ovo je ključni element ciklusa života i smrti koji je svojstven prirodi.
Slijed fizioloških promjena polako se odvija nakon što nastupi smrt. Te su transformacije bitne za prirodni proces raspadanja i razgradnje. Nakon što srce prestane kucati i disanje prestane, tijelo ulazi u fazu poznatu kao postmortalna. U ovoj fazi prestaju metaboličke aktivnosti, što dovodi do raznih promjena u tkivima i fiziološkim procesima.
Jedna od prvih uočenih promjena je rigor mortis, koji se često naziva postmortalna ukočenost. To se događa kada mišići tijela postanu čvrsti i kruti zbog nakupljanja mliječne kiseline. Mrtvačka ukočenost obično nastupa otprilike 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati čak 48 sati. Nakon ove faze, tijelo prelazi u fazu poznatu kao algor mortis, koju obilježava postupni pad tjelesne temperature.
Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura postupno usklađuje s temperaturom okoline. Proces hlađenja je važan u forenzičkim istragama za procjenu vremena smrti. Razni čimbenici mogu utjecati na brzinu i opseg tih promjena, uključujući temperaturu okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroba te zdravstveno ili toksikološko stanje pojedinca.
Bitno je razumjeti da su postmortalne promjene na tijelu vitalne za forenzičku analizu i utvrđivanje uzroka smrti. Forenzičari koriste svoje znanje o tim promjenama koje se događaju nakon smrti kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, procjeni vremena smrti i prepoznavanju mogućih znakova traume ili bolesti.
