Emir Kusturica vjerojatno je među najizuzetnijim regionalnim redateljima ikada. Karijeru je započeo na skroman način, da bi se naposljetku uspeo do pozicije predsjednika Canneskog festivala.
Emir Kusturica, proslavljeni filmaš s prostora bivše Jugoslavije, dobitnik je brojnih nagrada i osvaja svjetsku publiku svojim filmovima. Svojim radom privlači pozornost i holivudskih zvijezda, među kojima je i Monica Bellucci, koja je bila oduševljena njegovim umjetničkim talentom. Odrastajući u Sarajevu, rano je pokazao entuzijazam za umjetnost. Nakon srednjoškolskog obrazovanja nastavio je režiju na prestižnoj Akademiji filmske umjetnosti u Pragu (FAMU).
Tijekom svog vremena tamo, Kusturica je producirao niz značajnih kratkih filmova, od kojih se Guernica (1978.) ističe kao najistaknutiji; ovaj mu je film donio nagradu na češkom festivalu u Karlovym Varyma. Njegov prvi igrani film, Sjećaš li se Dolly Bell? (1981), osvojio Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu, označivši dolazak novih talenata u međunarodnu kinematografiju. Nakon toga, njegov film Otac na službenom putu (1985.) osvojio je Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu, čime je učvrstio svoju reputaciju jednog od najboljih europskih redatelja.
U njegovim je filmovima istraživanje balkanskog identiteta, obiteljskih veza i sukoba stalna tema, često prikazana kroz leće magičnog realizma i crnog humora. Značajni naslovi uključuju Arizona Dream, Hanging House, Underground, Black Cat, White Cat i On the Milky Way. Osim režije, Kusturica je i strastveni glazbenik. Sa svojim bendom “The No Smoking Orchestra” ima turneju diljem svijeta, spajajući punk-rock energiju s balkanskim ritmovima.
U njegovim filmovima glazba često značajno doprinosi, dodajući prepoznatljivo emocionalno bogatstvo. Kusturica je poznat po svom projektu “Drvengrad”, koji se nalazi u Mokroj Gori, gdje je napravio jedinstveno etno-selo koje služi kao kulturno središte i turistička atrakcija. Na ovom mjestu organizira festival “Kustendorf” koji okuplja proslavljene filmaše i talente u usponu. Kusturica je često bio u središtu kontroverzi zbog svojih političkih stavova, nacionalnog identiteta i javnih istupa.
- Odluka Emira Kusturice da prihvati pravoslavlje izazvala je značajnu pozornost, baš kao i njegovi komentari o jugoslavenskom ratu i političkim pitanjima na Balkanu. Nakon godina istraživanja svog nasljeđa, otkrio je istinu koja ga je natjerala da prijeđe na drugu vjeru. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada za svoja postignuća u filmu i režiji, a veliki holivudski glumci rado preuzimaju uloge u njegovim ostvarenjima. Ipak, 2015. godine odlučio je prihvatiti novu vjeru i krstio se, što je izazvalo razne reakcije.
Dok su neki njegove postupke doživljavali kao puko vraćanje korijenima, mnogi Bošnjaci su ovu odluku doživjeli kao duboku izdaju. “Nisam govorio, samo sam se krstio.” Redatelj je nedvosmisleno izjavio da su kršćani pred izumiranjem. Naglasio je da su njegovi preci morali prihvatiti islam za opstanak u vrijeme turske vladavine na tim prostorima. Vođen težnjom da razumije svoje naslijeđe, prelistao je bezbroj knjiga i nakon godina istraživanja utvrdio da je njegova loza srpska.
- Naglasio je važnost posthumnog priznanja njegovog pravog identiteta. Kusturica je za armenpress.am spomenuo kako je njegova obitelj djelomično prihvatila islam, ali je i dalje zadržala pravoslavlje. Nitko od članova njegove obitelji javno se nije identificirao kao musliman. Tijekom njegova krštenja kršćanstvo je nailazilo na poteškoće, no on ipak vjeruje i u kulturu i u Boga, tvrdeći da se taj odnos izražava kroz kulturne tradicije.
Istaknuo je da je njegova obitelj već 250 godina muslimanska, a da su prije toga bili pravoslavci. Da je njegov otac Murat Kusturica danas živ, što bi on mislio o ovome? Osvrćući se na svoje nasljeđe, spomenuo je da je njegova obitelj doživjela djelomičan prelazak na islam, “ali su nastavili da se drže pravoslavlja”. Naglasio je da se njegov otac Murat izjašnjavao kao ateista i sebe smatrao Srbinom. “Moj identitet temelji se na mom ocu, koji je bio intenzivno odan svojim idealima. Zvao se Murat, i dok se on uglavnom izjašnjavao kao Srbin, ta identifikacija je često nadilazila ono što sam lako mogao prihvatiti.
S kulturnog stajališta, drugi aspekt ima veći značaj, jer je Andrić, koji mi služi kao književna i filozofska inspiracija, prihvatio to stajalište. On je pretrpio najviše poteškoća, a kada se suoči s odlukama o smjeru, logično je stati uz one koji su iskusili najveće izazove. To je bila odluka koju sam donio. To mi je postalo jasno kad sam shvatio da se identificirati kao Jugoslaven više nije moguće. “Za mene je ideja krštenja bila uže povezana s društvenim porijeklom, budući da je na moju percepciju religije više utjecala kulturna praksa nego sama vjera, što mi je olakšalo povezivanje s tradicijom“, objasnio je Kusturica.
