Objavljivanje novih poruka, onih famoznih “SMS-ova koji mijenjaju političku geografiju BiH”, od portala Istragaponovo je otvorilo vrata u jedan paralelni univerzum gdje politika, policija i privatne instrukcije hodaju ruku pod ruku kao da su na zajedničkom godišnjem odmoru. Ovoga puta, fokus pada na čovjeka kojeg mnogi u političkim kuloarima nazivaju majstorom političkih montaža – Aljošu Čamparu. U trenucima kada bi običan čovjek gledao da završi svoj posao, Čampara – barem prema porukama – izgleda da je imao neke drugačije rasporede. Poruke prikazuju lanac komunikacija između više aktera, koji u normalnim državama nikada ne bi smjeli biti u istom lancu odluka, a kamoli u istoj grupnoj poruci. Ali ovo je Bosna i Hercegovina, zemlja gdje je “nemoguće” često samo riječ koju birokrate izgovaraju kada im se ne radi.
Srce priče počinje 2016. godine, kada su trojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ćatić, Kadić i Druškić – čuvali jednog od najzvučnijih imena narko-svijeta – Edina Gačanina Tita. Godinama kasnije, nakon promjene vlasti i dolaska Nermina Nikšića na poziciju premijera, počinje proces kojim se ova trojica pokušavaju “oprati” i vratiti im se dozvole za pristup tajnim podacima. U porukama se vidi kako Ervin Mušinović, savjetnik ministra Isaka, i Vahidin Munjić, tada v. d. direktora FUP-a, razrađuju korake: “Treba poslati za Druškića, Ćatića i Kadića da im se vrate dozvole”, piše Mušinović, a Munjić odmah odgovara sa “Ok”. U svemu tome ključna figura postaje Munib Isaković, službenik iz Ministarstva sigurnosti BiH, preko kojeg se pokušava ukloniti sigurnosne smetnje. Poruke pokazuju kako se dogovara njegovo unapređenje, gdje šefica Kabineta premijera Nikšića, Arijana Huseinović-Ajanović, u nekoliko rečenica praktično završava proces imenovanja Isakovića za direktora KPZ Sarajevo. “Guram ovog Isakovića”, piše Arijana, što je vjerovatno najprecizniji opis funkcionisanja vlasti u BiH posljednjih deset godina.
Situacija postaje još mračnija kada se u porukama pojavi Mustafa Selmanović, tadašnji šef Specijalne jedinice FUP-a, koji doslovno moli da “ostane” jedan od specijalaca koji je čuvao Tita, uz obrazloženje da “nema dodir s tajnim dokumentima”. Poruke zatim vode do fascinantnog apsurda: kćerka istog tog Selmanovića brani Munjića na ročištu u predmetu Black Tie. A onda dolazi vrhunac – poruke koje šalje Aljoša Čampara, uprkos tome što nema nikakvu formalnu funkciju u FMUP-u. U tim porukama diktira šta treba uraditi, kako treba složiti akte, kome poslati, šta zahtijevati i koji dokumenti “nedostaju”. Sve precizno, kao neko ko je još uvijek ministar – samo što nije.
Ove poruke, ako se potvrde, predstavljaju možda najjasniji pogled do sada u dubinu politizacije bezbjednosnog sistema BiH, gdje se činilo da je dovoljno imati “pravog šefa u porukama” da institucije funkcionišu po nepisanom zakonu privatnih instrukcija. Ako proces ne bude zataškan – a u BiH je sve moguće – ovo bi moglo biti jedno od najvećih političko-policijskih raspletenja u posljednjoj deceniji. A ako bude zataškano, onda imamo samo još jedan dokaz o sistemu u kojem su građani statisti, a vlast elita kojoj je poruka često jača od zakona.
#istraga #campara #fup #politikaBiH #pravnaDrzavaNaCekanju #bosna
