Arslan Dučić, vijećnik Naroda i pravde (NiP), donio je odluku koja je mnogima odjeknula kao potres u političkim redovima: on je prešao u opoziciju, istupivši sa funkcije dopredsjedavajućeg Općinskog vijeća Novo Sarajevo. U svom obrazloženju kazao je da mu savjest i obraz ne dopuštaju da bude dio dosadašnjeg sistema, koji, prema njegovim rečima, vodi “ka onome što nije u interesu naroda, već u korist tamnih, privatnih i stranačkih džepova”.
Dučić je naglasio da ovo nije impulsivna ili privatna odluka — on kaže da je to rezultat dubokog neslaganja s neradom, netransparentnim i neodgovornim odlukama. Prema njegovim riječima, politika nije apstraktan mehanizam, već realni uticaj na živote građana: “Naš časni narod” se opterećuje dodatnih pola miliona konvertibilnih maraka – i to, kako tvrdi, ide direktno u privatne i stranačke kase, umjesto da služi javnom dobru.
Dučić posebno kritikuje povećanje vijećničkih naknada i “besmisleno” otvaranje novih političkih pozicija, što vidi kao atmosveru rasipanja dok obični građani “bore goli opstanak”. To nije samo populistička retorika – on ističe da su njegovi prijatelji, komšije i sugrađani prisiljeni napuštati zemlju zbog ekonomskih teškoća, dok politički aparat troši novac bez ikakvog osjećaja odgovornosti.
Veoma je značajno što Dučić poručuje da ne prelazi u “bivše opozicione stranke” — planira da se uključi u potpuno novi politički format, fokusiran na interese građana, a ne na stranačke direktive. Ovo nije samo korak iz vladajuće većine u opoziciju, već pokušaj da se redefiniše politička koncepcija: manje partijske borbe, a više konkretnih problema i principa odgovornosti.
Za građane Novo Sarajeva ova odluka predstavlja događaj koji može imati simboličku, ali i praktičnu težinu. On signalizira da neki političari nisu spremni pasivno prihvatiti povećanje troškova i davanje privilegija unutar sistema, već hoće da budu glas savjesti, čak i ako to znači rizik ili uklanjanje iz političkih struktura. To može inspirisati dio javnosti koji je razočaran postojećom praksom – da vjeruje da politika može biti korištena za javno dobro, a ne samo za partikularne interese.
Istovremeno, skeptici će reći da je ovo populistički potez — da je Dučić odabrao opoziciju u trenutku kad bi mu politički višak mogao donijeti poene, ali da nije jasno da li će novi “format” koji najavljuje zaista imati moć ili strukturu da provodi promjene. Bez konkretne organizacije, bez jasno definisanih ciljeva i podrške, takav novi politički oblik može ostati apstraktan i efektan samo kao simbol, a ne kao stvarna platforma.
Međutim, dužnost institucija je da ovakve izjave i poteze ne ignorišu. Ako Dučićovi argumenti imaju osnovu — vladajuće strukture bi morale preispitati način donošenja odluka, transparentnost i raspodjelu sredstava. I javnost ima pravo znati: koje su konkretne promjene moguće uz politički raskid s dosadašnjim modelom, i da li novi politički format može ponuditi novu nadu za one koji smatraju da politika mora raditi za ljude, a ne protiv njih.
Na kraju, Dučićeva odluka je poziv na odgovornost — prema sebi, prema stranci, prema građanima. To je test da li politika može biti mjesto hrabrosti, a ne samo pozicija. Ako ga podrže, to bi mogao biti prvi korak ka političkoj obnovi; ako ne — ostaje samo simbol koji je prozborio i nestao.
#BiH #ArslanDučić #NiP #opozicija #politika #savjest #pravda #noviFormat #transparentnost
