Najveći međunarodni arbitražni spor u istoriji BiH: Ko će platiti dug iz doba Jugoslavije?
Bosna i Hercegovina mogla bi se naći u središtu najvećeg arbitražnog spora u svojoj istoriji, a sve zbog višedecenijskog spora koji se vodi oko termoelektrane Ugljevik. U fokusu se nalazi državna tužba koju protiv BiH vodi slovenačka firma „Elektrogospodarstvo Slovenije“, koja potražuje desetine miliona eura na osnovu ulaganja iz vremena bivše Jugoslavije. Ovaj slučaj ne samo da otkriva složenost pravnog naslijeđa SFRJ, već i upućuje na potencijalno ozbiljne posljedice za budžet entiteta i države.
Korijeni problema: ulaganje u zajedničku energetsku budućnost SFRJ
Još 1985. godine, tadašnje jugoslovenske republike su udružile sredstva u izgradnju termoelektrane Ugljevik. Slovenija je kroz svoju elektroprivredu uložila značajan kapital, za šta joj je zauzvrat obećana trećina proizvedene električne energije. Isporuka je prestala 1992. godine, a Slovenci su, nakon brojnih neuspjelih pokušaja da ostvare svoja prava preko domaćih sudova, 2014. godine pokrenuli međunarodni spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Washingtonu.
Dvostruka pravna borba i presuda iz Beograda
Pored ICSID arbitraže, Slovenci su pokrenuli i postupak u Beogradu, gdje im je 2023. godine presuđeno u korist. Termoelektrana Ugljevik obavezana je da im isplati 67 miliona eura zbog neisporučene struje, kao i da obnovi isporuke, što je djelimično i učinjeno. Međutim, glavnica i kamate su se u međuvremenu gotovo udvostručile – ukupno traženi iznos sada premašuje 134 miliona eura.
Sporazum s privatnicima ili skrivena privatizacija?
U pokušaju da riješi dug, privatna firma „Nova Alumina“ iz Zvornika ponudila je da otkupi potraživanja Slovenaca, što je izazvalo žestoke reakcije sindikata RiTE Ugljevik. Oni upozoravaju da je riječ o prikrivenoj privatizaciji strateškog resursa, dok iz Alumine poručuju da se radi o „ponudi pomoći, a ne ulasku u vlasništvo“.
Direktor Alumine Zoran Stevanović tvrdi da nema govora o preuzimanju kontrole:
„Mi samo želimo pomoći. Plaćamo ogromne račune za struju i nudimo model u kojem se dug otplaćuje kroz fakturisanje. Ugljevik vrijedi manje nego što duguje.“
Pregovori pod pritiskom: Slovenci odbijaju treće strane
Slovenački HSE jasno je odbio bilo kakve pregovore s privatnim firmama, poručivši da će nastaviti komunikaciju isključivo s Elektroprivredom RS-a i RiTE Ugljevik. U zvaničnom dopisu su dali rok do 16. maja za dostavljanje prijedloga otplate potraživanja.
U međuvremenu, iz Republike Srpske su predložili čak i zajedničke projekte kao način rješavanja spora, no Slovenci nisu pokazali interes za takve alternative, naglašavajući da žele sigurno i direktno razrješenje kroz državne strukture.
Ekonomisti upozoravaju: opasna igra s državnim vlasništvom
Ekonomistkinja Svetlana Cenić ocjenjuje da bi prodaja potraživanja bila pravno upitna i potencijalno rizična, jer bi mogla otvoriti vrata daljoj privatizaciji javnih resursa.
„Slovenci znaju s kim imaju posla. Oni biraju stabilnost. Ako Elektroprivreda propadne, budžet RS mora pokriti dug. Ako Alumina propadne – oni gube sve.“
RiTE Ugljevik u sve težoj situaciji
Pored sporova, RiTE Ugljevik se već suočava s kritičnim poslovnim problemima – nestašicom uglja, zastarjelom opremom i rastućim dugovima. Višestruki prekidi rada izazvali su proteste radnika, koji traže raskid koncesije s ruskom firmom Komsar Energy. Iako je Vlada RS-a već isplatila oko 30 miliona eura za raskid ugovora, taj proces još uvijek nije završen.
Zaključak: između međunarodne obaveze i unutrašnjeg haosa
Ovaj spor ne predstavlja samo pitanje duga – on je simbol problema upravljanja javnim resursima, nerazjašnjenih vlasničkih odnosa i političkih odluka bez dugoročnog plana. Ishod arbitraže u Washingtonu mogao bi BiH koštati stotina miliona eura, a potencijalno i otvoriti vrata privatizaciji ključnih energetskih postrojenja.
Jedno je jasno – vrijeme za kompromis i strateško razmišljanje ističe. Odluke koje će biti donesene narednih sedmica mogle bi odrediti ne samo budućnost RiTE Ugljevika, već i ekonomsku stabilnost cijelog entiteta.
