
“Bjegunac” Dodik u NSRS-u: Dramatična poruka i retorika straha
Milorad Dodik je ponovo nastupio u svom poznatom stilu – bombastično, prijeteći, i s dozom teatralnosti koja više liči na loš politički performans nego na ozbiljno obraćanje jednog funkcionera. Ovaj put, pred poslanicima Narodne skupštine RS-a, izgovorio je rečenicu koja je odmah postala viralna: “Možete pokušati da me ubijete prilikom hapšenja.” Time je Dodik ne samo dodatno dramatizirao političku situaciju, već je i sebe još jednom pozicionirao kao žrtvu, metu, pa čak i – mučenika za RS.
U kontekstu aktuelnih događaja, gdje se protiv njega vodi proces zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, ova izjava dolazi kao jasan signal da Dodik ne namjerava ni milimetra odstupiti od svoje politike konfrontacije. Ne priznaje Sud BiH, ne priznaje Tužilaštvo, ne priznaje OHR, a sada se postavlja i kao “lovina” koja će možda biti uhvaćena na silu.Međutim, dok pokušava u narodu RS-a izazvati osjećaj solidarnosti i straha, ostatak zemlje, ali i međunarodna zajednica, vidi jednog političara koji se panično boji odgovornosti.
Dodikova retorika neodoljivo podsjeća na staru igru “ili ja ili haos”. U više navrata on je govorio o mogućim sukobima, nasilju, otporu, a sada ide i korak dalje – projekcijom vlastite “likvidacije”. No, ono što sve više građana vidi jeste da iza te agresivne fasade stoji čovjek koji se osjeća stjeranim u ćošak. Institucije BiH, uz podršku međunarodnih partnera, više ne tolerišu otvoreno kršenje zakona, a ni floskule o “dejtonskoj nadležnosti” više ne piju vodu.
Umjesto argumenta, Dodik sve češće nudi emociju – ljutnju, strah, prkos. To je politička taktika iscrpljena do kraja. I dok Dodik dramatizira, u pozadini se odvijaju važni procesi: jačanje pravne države, konsolidacija institucija, i konačno – podrška građanima koji žele život bez permanentne političke krize.
Ako Dodik zaista vjeruje da će ga neko “ubiti prilikom hapšenja”, to više govori o njegovoj vlastitoj percepciji pravosuđa nego o stvarnim namjerama države. U demokratskim društvima hapšenja ne služe egzekuciji, već suočavanju s odgovornošću. A ako je neko predsjednik entiteta i vjeruje da je iznad zakona – onda imamo ozbiljan problem.
U međuvremenu, građani sve više odbacuju takvu politiku straha i manipulacije. Jer kada neko uporno ponavlja da je on jedina odbrana naroda, često se zaboravi pitati – ko će nas braniti od te “odbrane”?
#Dodik #NSRS #Bjegunac #Hapšenje #PolitičkaKriza #RetorikaStraha #BiH #OHR #SudBiH #Pravosuđe #Dejton #Manipulacija #GrađaniProtivStraha #BosnaNaprijed