Vukanović o SDS-u i Stanivukoviću: “vd predsjednik je pristao na ucjene”
Lider Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, kritički se obratio odnosima unutar političkog spektra u Republici Srpskoj, optuživši vršitelja dužnosti predsjednika SDS-a da je popustio pod pritiscima Draška Stanivukovića. Prema njegovim riječima, SDS je u opasnoj poziciji ako pristane na ucjene koje imaju za cilj stjecanje podrške na predstojećim izborima.
Kritika “politike ucjena”
Vukanović je iznio argument da je Stanivuković, kao politički akter, koristio pritiske kako bi ostvario svoje ciljeve, tražeći podršku SDS-a za izborni legitimitet. On tvrdi da je SDS, iako formalno nezavisna stranka, doveden u situaciju da mora birati između digniteta i opstanka u političkoj igri. U svom istupu, Vukanović je kazao:
“Ako ljudi u SDS-u budu pristali da ih javno ponižava i ucjenjuje, to mene ničim ne obavezuje. Ja ću štititi dostojanstvo i časne ljude u SDS.“
Ova poruka jasno pokazuje da Vukanović ne smatra da trenutna politika treba tolerisati nametanja moći nad strankama koje bi trebale imati unutrašnju autonomiju.
Poruka SDS-u
Vukanović je istakao da je dug niz zbog čega SDS mora jasno odgovoriti – da li će se povući i pristati na ucjene ili zadržati vlastiti stav. Navodi da je SDS imao priliku odgovoriti na dopise i stavove ali da do sada nije učinjen pomak koji bi ukazao na odlučnost. Time poručuje da ne samo politiku, nego i moralne standarde treba braniti — posebno u trenucima kad se očekuju izbori.
Njegove riječi također sugerišu da će Lista za pravdu i red nastaviti djelovati neovisno i da neće ulaziti u kompromise koji bi ih, prema njihovom viđenju, kompromitovali.
Kontekst izbora i pritisaka
Ove optužbe dolaze u atmosferi intenzivne predizborne kampanje u RS-u, gdje se različite političke opcije bore za svaki glas. Stanivuković je već ranije optuživan za politiku pritisaka i manipulacija, a Vukanovićov nastup samo produbljuje polarizaciju unutar opozicionih snaga.
Takođe, činjenica da spominje “vd predsjednika SDS-a” ukazuje na to da trenutna funkcionalna državna struktura SDS-a nije čvrsto stabilna — te da unutrašnjim turbulencijama može biti podložna vanjskim uticajima.
Posljedice i perspektive
-
Ukoliko SDS popusti, to bi moglo oslabiti kredibilitet stranke pred biračima koji očekuju jedinstvo i načelnost.
-
S druge strane, energična odbrana vlastitog stava može mobilisati pristalice i osigurati poziciju moralne alternative u političkom prostoru.
-
Lista za pravdu i red ističe da neće pristajati na kompromise koji narušavaju osnovne principe političkog djelovanja.
Zaključak
Vukanovićova izjava izaziva pažnju ne samo zbog oštrine već i zbog sadržaja — on jasno implicira da je SDS doveden na rub da bira između kompromisa i principa. Optužbe o ucjenama ukazuju na to da neke političke borbe u RS-u nisu samo izborni okršaji, nego i borbe za identitet, dostojanstvo i unutrašnju autonomiju stranaka.
Meta naslov: Vukanović optužio SDS: “vd predsjednik je pristao na ucjene Stanivukovića”
Meta opis: Nebojša Vukanović optužuje SDS da je podlegao pritiscima Draška Stanivukovića, ističući da će braniti dostojanstvo i politiku bez kompromisa.
Ključne riječi: Vukanović, SDS, Stanivuković, ucjene, politika RS, izbori, Lista za pravdu
Ako želiš, mogu ti odmah poslati verziju članka sa prijedlozima slika, unutrašnjim linkovima i SEO optimizacijom za tvoj CMS.
You said:
ChatGPT said:
Evo SEO-optimiziranog i proširenog članka spremnog za objavu (≥ 450 riječi), bez ubacivanja linkova, sa jasnim pasusima, bold i kurzivnim dijelovima:
Krišto pokazala političko licemjerje i zadala udarac Trojki
Predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Borjana Krišto (HDZ), u posljednjem potezu izazvala je brojne kritike zbog načina na koji je najavila imenovanje glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine za EU. Izbor koji se dovodi u vezu s kadrom SNSD-a — Ana Trišić Babić — mnogi ocjenjuju kao izraz političkog licemjerja HDZ-a, ali i kao direktan udarac na stranke koje čine Trojku (SDP, NiP, NS).
Ključni detalji i pozadina
Krišto je, bez prethodne konsiltacije sa partnerima iz Trojke, objavila da će uskoro imenovati glavnog pregovarača. Iako nije željela javno otkriti ime kandidata, medijski izvori sugerišu da je u pitanju upravo Ana Trišić Babić, ranije savjetnica Milorada Dodika. Ovakav izbor izazvao je sumnje jer Trišić Babić pripada političkom krugu iz RS-a, pa mnogi smatraju da se radi o dogovoru HDZ-a i SNSD-a iza leđa drugih stranaka u vlasti.
Trojka, koja nominalno predstavlja bošnjačke stranke u državnoj vlasti, prema informacijama nije bila uključena u ove razgovore — nije bila upoznata s imenom kandidata niti s odlukama koje su već djelomično donešene. Upravo ovakav postupak mnogi doživljavaju kao nesklad između javnih izjava stranke HDZ-a da se ništa ne može odlučiti bez konsenzusa konstitutivnih naroda i stvarnih postupaka kojima se konsenzus izbjegava.
Licemjerje HDZ-a i politička kalkulacija
Ono što mnogi kritičari ističu jeste kontradikcija između retorike HDZ-a i stvarnih poteza. HDZ često govori o potrebi uključivanja svih stranaka, o legitimnosti i poštovanju glasova naroda, no kad treba donijeti važne odluke — posebno one koje se odnose na pozicije u državnim institucijama — odluke se donose diskretno i ekskluzivno.
Potez Krišto se tumači kao jasna poruka: da kad je u pitanju važna funkcija, HDZ neće ovisiti o saglasnosti drugih, već koristi mogućnost da imenuje kadrove po vlastitom nahođenju, čak i ako to znači ugrožavanje odnosa s koalicionim partnerima. U isto vrijeme, takva odluka stvara atmosferu nepoverenja i straha kod stranaka Trojke, jer se otvara prostor za optužbe o blokiranju evropskog puta Bosne i Hercegovine.
Šteta po Trojku i politički efekt
Reakcije Trojke brzo su stigle. Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova iz NiP-a, već je jasno dao do znanja da neće podržati bilo kojeg kandidata iz SNSD-ove mreže. Odluka je označena kao napad na dignitet stranaka Trojke, koje su već često optuživane da nemaju pravu moć u državnim institucijama.
U slučaju da imenovanje propadne — što je izgledno jer Trojka ne planira dati podršku — HDZ i SNSD planiraju prikazati situaciju kao “blokadu nezasluženu od strane opozicije”. Prebacit će krivicu na stranke Trojke, argumentujući da one koče evropski put zemlje i finansiraju vlastito unutarstranačko protivljenje. To je klasična strategija: kad vlastiti prijedlog ne prođe, okriviti drugog za blokadu procesa.
Šta nam ovo govori?
-
Konsenzus na papiru, diktatura u praksi — dok se javno zagovara konsenzus i uključivost, u stvarnosti ključne odluke donose se selektivno i iza zatvorenih vrata.
-
Institucije koriste kao politički instrumenti — pozicije poput glavnog pregovarača koriste se ne zbog sposobnosti, već zbog političkog utjecaja.
-
Politička scena BiH je polarizovana — stranički interesi često prevladaju nad interesima države i građana.
Zaključak
Borjana Krišto, u ovom potezu, pokazala je koliko je lako retoriku pretvoriti u licemjerje. Ona je istovremeno zadala udarac Trojki, šaljući poruku da u HDZ-u vlastite odluke vrijede više od koalicijskih dogovora. I dok se imena predlažu i odbijaju, stvarni gubitnici u cijeloj priči su politički odnosi, vjerodostojnost institucija i, na kraju krajeva, evropska perspektiva Bosne i Hercegovine.
