Kamo vodi vizija prošlosti, kada se pogled ukrsti s pogledom susjeda i kada riječi dobiju težinu koju ponekad ne zaslužuju? U svojoj nedavnoj kolumni, Mustafa Cerić šalje poruku predsjedniku Aleksandar Vučić – poruku koja traži da se odustane od Deklaracija o ‘Srpskom svetu’ i okrene realnom svijetu. Cerić nije samo kritičar vremena – on je glas koji podsjeća da država, prije nego što bude velika, mora biti mudra.
Cerić piše kako je “vaša najveća greška u posljednjih nekoliko godina bila potpisivanje Deklaracije o ‘Srpskom svijetu’ u junu 2024. godine, zajedno s Milorad Dodik i Porfirije (patrijarh)”. Tekst jasno kaže da ta deklaracija “nije izraz jedinstva, nego straha; nije most prema susjedima, nego zid prema budućnosti.” On podsjeća da politika ne može biti zasnovana na mitovima koji su prošlost – stvarna snaga se pokazuje u dijalogu, partnerstvu i spremnosti da se okrne prema realnosti, a ne prema simbolima koji razdvajaju više nego što spajaju.
U svom uvodu Cerić naglašava da je za Balkan “došlo vrijeme da se odrekne mitova i prigrli susjede, ne kao rivale, nego kao partnere u miru.” To je poziv da se politika vrati osnovama – da povjerenje među narodima bude gradilo, a ne rušeno. On ističe kako odustajanje od deklaracije nije znak slabosti, već početak državničke zrelosti. Kao što navodi: „Odustanite od Deklaracije o ‘Srpskom svijetu’ i okrenite se stvarnom svijetu – onom u kojem komšije traže partnere, a ne prijetnje.“
Kroz tekst se provlači i analiza uloge Dodika – Cerić navodi da su Sjedinjene Države smatrale Dodika potencijalnim okidačem sukoba, da su odlučile “ugasiti” njegovu političku dinamiku – te da paradoksalno, njegova politika sada indirektno pomaže stabilnosti i “dvije zemlje” – Bosne i Hercegovine i Srbije. U tom segmentu, Cerić koristi formulaciju: “Dodik im više nije potreban jer je od političkog saveznika postao potencijalni okidač sukoba… Njegova sadašnja politika, paradoksalno, približava BiH NATO-u…” pa zaključuje da je on postao “nesvjesni saveznik stabilnosti”.
Međutim, ključna poruka se ne tiče samo jedne političke figure – već stava kakvog političari trebaju imati prema susjedima i vremenu koje dolazi. Cerić poziva na regionalni dijalog, na konkretne razgovore – “od Sarajeva, preko Prištine, Podgorice i Skoplja, do Zagreba i Slovenije” – umjesto na deklaracije koje evociraju prošlost. Jer, kako on navodi: “Srbija ne mora dokazivati da je velika – dovoljno je da pokaže da je mudra.”
U zaključku, tekst je apel za smirenost, za distanciranje od grandioznih narativa koji za sobom povlače zatvorenost i izolaciju, te za otvaranje ka realnom svijetu – onom u kojem se komšije gledaju kao partneri, a ne kao prijetnje. Pored političke težine, Cerićova poruka ima moralni i etički sloj: „Pomozite sebi tako što ćete pomoći drugima da u Srbiji vide ono što je oduvijek mogla biti – zemlja razuma, dijaloga i dobrog komšiluka.“
Ovo nije samo tekst koji kritikuje deklaraciju – ovo je poziv na preuzimanje odgovornosti, na upravo onu vrstu liderstva koja traži ne spektakl, nego tihu, postojanu gradnju povjerenja i saradnje. I u tom smislu, ova poruka ima značaj širi od same Srbije i Balkana – ona je podsjetnik da su granice politika često uske, ali granice ljudskog zajedništva mogu biti mnogo šire.
#zajedništvo #dijalog #Balkan #komšiluk #politika
