
Član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, reagirala je na izjavu Denisa Bećirovića u kojoj je on zahvalio vlastima Austrije na uvođenju sankcija Miloradu Dodiku. Kao odgovor, Cvijanović je iskoristila citat iz djela Ive Andrića „Znakovi pored puta“ da opiše atmosferu povjerenja — ili njenog odsustva — u političkom prostoru Balkana.
U svom obraćanju, Cvijanović je rekla: “Strah, nepovjerenje i neiskrenost uhvatili su u nekim zemljama tako dubok korijen da ljudi više ne mogu naći vedar izraz lica ni slobodan, prirodan način postupanja prema drugom čovjeku. Njihovi stari vjekovima su robovali ili su sami vladali nad ljudima i držali ih u potčinjenosti…” Prema njenim riječima, ti obrasci ponašanja, kako je rekla, i danas žive — u retorici, postupcima i odnosima između kolega u vlasti i opoziciji.
Cvijanović je naglasila da su predci — kroz vjekove — naučili da se pristupa moćnijima ponizno i udvorički, dok su slabijima pristupali grubo i nadmeno. Ona tvrdi da su potomci tih obrazaca prenijeli te navike i danas, iako, kako dodaje, nema više opravdanja za njih.
Ovaj odgovor uslijedio je nakon Bećirovićeve izjave u kojoj je on podržao sankcije Dodiku, navodeći da su te mjere dugoročno važne za zaštitu evropskih vrijednosti. Bećirović je time iskoristio diplomatske pritiske kao argument u vlastitoj političkoj platformi. Time je otvorio tenzije sa predstavnicima RS-a, među kojima je i Cvijanović.
Reakcija Cvijanović ima više slojeva. S jedne strane, ona staje u odbranu Dodika i njegovog političkog identiteta, pokušavajući da sugeriše da optužbe prema njemu nailaze na duboke psihološke i kulturološke prepreke među narodima u regionu. S druge strane, koristi literarni citat da argumentiranim riječima suzi raspravu — pretvarajući polemiku u refleksiju o naslijeđu ponašanja i unutarnjim barijerama.
U političkim krugovima ova izjava je dočekana s različitim mišljenjima — jedni je vide kao promišljenu odbranu, drugi kao pokušaj da se izbjegne direktan odgovor na kritike koje su upućene vlasti u RS-u i centralnim institucijama Bosne i Hercegovine. Argument da “strah, nepovjerenje i neiskrenost” i dalje oblikuju političku scenu može imati emocionalni efekt na dio publike koja osjeća umor od velikih obećanja i stalnih političkih konflikata.
Bez obzira na interpretacije, jasno je da Cvijanović pokušava postaviti narativ: da se problem ne svodi samo na sankcije, liturgiju međunarodnih pritisaka ili personalne kritike, već na historijske i kulturne naslage s kojima politički akteri moraju računati — i suočiti se — ako žele postići trajne promjene.
#Cvijanović #Bećirović #IvoAndrić #BiHPolitika #Retorika #StrahNepovjerenje