Rad ljetne sezone u Hrvatskoj iz perspektive Emelе Rizvanović iz Sarajeva pokazuje koliko vrijedni i naporni mogu biti sezonski poslovi, ali i koliko se isplate — bar za one koji su spremni na žrtvu. Ovaj put ću ti iznijeti šta smo saznali, šta je pozitivno, a šta su one strane novca koju mediji rijetko prenesu.
Emela je tokom ovog ljeta radila kao pomoćna kuharica u restoranu na moru. Njeni radni dani počinjali su u sedam ujutro — priprema namirnica, sjeckanje, čišćenje i pranje posuđa — poslovi koji su trajali do podne. Nakon kraće pauze, slijedila je večernja smjena: priprema umaka, dodataka jelima, pomaganja konobarima, pa opet pranje posuđa i čišćenje — često do kasnih sati. “Polomim kičmu dok operem sve ovo, ali nema veze, hajde, sve je OK”, kaže Emela u jednom od svojih video-zapisa, kroz osmijeh koji krije umor.
Radila je dvokratno, 11 do 12 sati dnevno, često bez tačno definisanih uputa — ponekad ne zna da li je pomoćnik kuhara, konobar, čistač, sve zavisi šta bude potrebno. U jeku sezone, kaže, zna ostati i poslije službenog kraja — čišćenja, zatvaranje kuhinje, metenje, pranje — sve ono što se ne vidi na početku smjene.
S druge strane, postoji i velika prednost: plata. Za sezonski rad u Hrvatskoj se može zaraditi znatno više nego u BiH. U ugostiteljskim i turističkim mjestima taj iznos zna biti i dva do tri puta veći nego za isti posao kod kuće. Emela, kao pomoćna kuharica, nije bila na vrhu liste plaća, ali ono što je uspjela zaraditi, uz osiguran smještaj i tri obroka dnevno, značilo je mnogo više nego što bi zaradila ako bi ostala u Sarajevu. U komentarima njenih
@emulicnn Tolilo toga uvijek imam reci 🙄 #sezonskirad #sezona #pomocnikuhar #hrvatska #vlog
pratilaca mnogi su joj čestitali, ali su i upozoravali da je tempo posla ekstreman.
Treba priznati: sezona nije za svakoga. Fizički je veoma zahtjevna — poslovi su naporni; neprestano stoji, saginje se, nosi, pere, reže, uskače gdje je potrebno. Odmor je minimalan, energija brzo nestaje, dani se pretvaraju u sate koji se samo “odrade”. Emela kaže da je svaki sekund bitan — nema vremena za pauzu, za snimanje, za odmor.
Još jedna stvar: poslovi u hotelima i restoranima na obali su često sezonski — znači da krajem sezone dolazi period bez posla, s neizvjesnošću za naredni mjesec ili dva. Onaj ko radi na sezoni mora planirati troškove unaprijed, razmišljati gdje će boraviti, pripremiti se na neizvjesnost. Problemi s prekovremenim satima, kašnjenjem plata, nejasnim ulogama u kuhinji — sve to ima cijenu.
Međutim, za mnoge upravo sezona predstavlja priliku da uštede, da pomognu porodici, da pokriju troškove školovanja, režija, stana. Emela i drugi sezonci iz BiH često koriste zaradu da pokrenu sopstvene planove — uređivanje života, male mjere nezavisnosti, štednja.
Zaključak: da, sezona u Hrvatskoj vrijedi novca, ali nije lagan izbor. Makar ne za one koji traže sigurnost, rutinu i fiksne sate. Sezona je šansa — ali ona traži spremnost na rad, odricanje i fizičku istrajnost. Onaj ko je svjestan toga može puno dobiti, onaj ko očekuje samo dobar provod — možda će se razočarati.
#SezonskiRad #Hrvatska #VrijedniPosao #RadIzBiH #Turizam #Radnici #IsplatiLiSe
