U jednoj od najkontroverznijih javnih izjava u posljednje vrijeme, Milorad Dodik je ponovo šokirao javnost riječima koje mnogi ocjenjuju kao otvoreno podijeljujuće. On je ustvrdio da su „muslimani preko mene sudili svim hršćanima u BiH“, dodajući da je izgubio „vezu sa stvarnošću“ onaj ko misli drugačije. Ova izjava dolazi u trenutku kada se politički diskurs u zemlji ponovo vrti oko identiteta, istorije i prava naroda, a ne oko konkretnih politika i budućnosti.
Dodik je govoreći pred pristalicama tvrdio kako su Bošnjaci, koje on često naziva „muslimanima“, instrumenti procesa koji, prema njegovim riječima, nepovoljno tretiraju srpsku zajednicu u zemlji. „Svaki naš potez, svaka institucija – oni su preko mene odlučivali o sudbinama vjernika koji nijesu muslimani,“ rekao je on, sugerirajući da je srpski narod – i njegova struktura vlasti – uvijek bio u poziciji da brani svoju čast i prava. Ovakav jezik — iza kojeg stoje teške insinuacije — ponovo je izazvao lavinu reakcija kako glavnih političkih aktera tako i međunarodne zajednice.
Za mnoge građane Bosne i Hercegovine ova izjava predstavlja prekretnicu: nije riječ samo o politici nego o odgovornostiprema riječima koje vode društvo. Kada lider jednog entiteta govori na način koji prepričava kolektivnu krivicu ili kolektivnu žrtvu, razumljivo je da se javnost zapita: u kojem pravcu ide ova zemlja?. S jedne strane, teza da „muslimani sudije i tužioci“ sudjeluju u procesu koji favorizira jednu grupu, implicira duboku nejednakost i nepravdu — ali i rizik od ponavljanja retorike koja razdvaja, ne povezuje.
S druge strane, kritičari tvrde da je takva izjava manifestacija politike straha i identiteta, gdje se prošlost koristi kao oružje za oblikovanje današnje politike. Da li je moguće graditi zajedničku budućnost ako se lideri obraćaju narodu putem optužbi „njih“ protiv „nas“? Pitanje koje se nerijetko postavlja jeste: koliko je takva retorika u skladu sa ustavnim vrijednostima, ravnopravnošću i civilizacijskim standardima na koje se građani Bosne i Hercegovine pozivaju?
Za obične ljude u zemlji — one koji svakodnevno žive međunacionalno, rade zajedno i dijele isti grad, ulicu, komšiluk — ova izjava ima konkretne posljedice. Ona može povećati osjećaj nesigurnosti kod manjina, ali i mobilizirati strah i nepovjerenje kod većine. U trenutku kada je potrebno zajedništvo, ekonomski oporavak i evropski put, ovakvi tonovi djeluju kao korak unazad.
Na kraju, izjava Milorada Dodika — da su „muslimani preko njega sudili svim hrišćanima“ i da on sam ima „izgubljenu vezu sa stvarnošću“ — izaziva pitanje na koje mora odgovoriti: Šta slijedi? Da li će ova retorika ostati samo spektakularan medijski incident, ili će biti pokazatelj smjera u kojem će politika Bosne i Hercegovine krenuti? Građani imaju pravo znati — i pravo očekivati — da lideri ne grade podjele, već rješenja.
#BiH #politika #Dodik #identitet #vjera #retorika #ravnopravnost #zajednica
