Milorad Dodik ponovo je odlučio da zapali političku atmosferu, ovog puta tvrdeći da su Bošnjaci ti koji su “učinili izbore neizvjesnijim”. Prema njegovom narativu, između 18.000 i 20.000 glasova koje su Bošnjaci dali opozicionom kandidatu Blanuši predstavljaju ključni razlog što SNSD nije osvojio pobjedu sa većom razlikom. Dodik tvrdi da ti glasovi nisu bili izraz normalne političke volje, nego, kako kaže, oblik organizovanog političkog manevra, koji dolazi iz struktura koje su, po njegovim riječima, neprijateljski nastrojene prema RS-u.
U njegovoj interpretaciji, Bošnjaci su navodno “poslali poruku da nisu lojalni RS-u time što nisu glasali za SNSD i njegovog kandidata”. Takva izjava zvuči kao politička priprema terena za nove sukobe, jer se svaka forma drugačijeg političkog mišljenja predstavlja kao prijetnja, umjesto kao prirodan dio demokratskog procesa. Još je problematičnije to što Dodik te glasove ne tretira kao glasove građana, nego kao glasove jedne etničke grupe koja, po njegovom narativu, ima svoje “skrivene motive”.
Ono što je jasno jeste da se radi o retorici koja godinama stvara tenzije: kada se glasovi Bošnjaka prikazuju kao napad na RS, a ne kao legitimno biračko pravo, onda se etnička podjela pretvara u politički alat. Umjesto da analizira zašto dio birača u RS-u više ne vjeruje njegovoj politici, Dodik pokušava odgovornost prebaciti na drugi narod, kao da je politička volja Bošnjaka automatski problem, a ne realnost multietničkog društva.
Zanimljivo je i to kako on predstavlja da je unaprijed znao da će “20.000 glasova Bošnjaka nedostajati njegovom kandidatu”, kao da je unaprijed napisao obrazloženje za mogući lošiji rezultat. Time šalje poruku koja se provlači kroz njegove istupe već godinama – da je RS ugrožena neuspjesima njegove politike, nego “opasnostima izvana”. Za birače koji ga podržavaju, to može zvučati uvjerljivo, ali za one koji posmatraju političku scenu trezveno, jasno je da je ovo metoda skretanja pažnje sa unutrašnjih problema.
Cijela ova priča pokazuje koliko je opasno kada se izborni proces počne posmatrati kroz etničku prizmu. Ako se svaki glas gleda kao dio etničke borbe, a ne kao individualna odluka građanina, onda se demokratija rastvara u nacionalne blokove. A kada politički lider etiketira desetine hiljada glasača kao neprijateljski faktor, to stvara plodno tlo za nove podjele i nove napetosti.
Ali postoji i druga strana ove priče – činjenica da Bošnjaci, kao građani RS-a, imaju jednako pravo da glasaju za koga žele. I te njihove odluke, sviđale se one Dodiku ili ne, dio su političke realnosti. Kada se politički rezultat jednog naroda prikazuje kao opasnost, to nije analiza – to je strategija zastrašivanja. I zato je važno razotkriti ovakvu retoriku: ne zbog toga što je teška, nego zato što se ponavlja kao šablon svaki put kada stvari ne idu u prilog vlasti.
Na kraju, Dodik može nastaviti tvrditi da su Bošnjaci “učinili izbore neizvjesnijim”, ali stvarnost je jednostavnija: građani su glasali. Neki za njega, neki protiv njega. To se zove demokratija. A ko god pokušava prikazati demokratsko glasanje kao prijetnju – pokušava nešto potpuno drugo.
#BiH #RS #Dodik #Politika #Izbori #Retorika #Podjele #Bosnjaci #SNSD #Blanusa #Demokratija
