Kako nastavljamo s današnjim člankom, predstavljamo jednu prilično jedinstvenu priču koja potječe iz Srbije. Konkretno, postoji rastući trend sklapanja brakova između Srba i Albanki, a današnji narativ istražuje što se događa kada se oba brata vjenčaju istovremeno.
Braća Zoran i Draža, porijeklom iz okoline Aleksandrovca, proslavili su veliku svadbu nakon vjenčanja s Albankama Mirom i Mihom. Zoran je prednjačio tako što je u svoj dom prvo doveo svoju plavokosu nevjestu Mihu, a pet mjeseci kasnije Draža ga je slijedio i tražio vlastitu nevjestu. Ipak, okolnosti oko Mire pokazale su se složenijima.
- Zoran kaže: “Draža je bio zabrinut jer smo se u početku sve dogovorili, da bi mu oni rekli da to nije moguće.” Neće biti ni vjenčanja, ni vjenčanice, ni brata ni majke. Mira, sada 30-godišnjakinja, imala je prilike udati se u prošlosti; međutim, osjeća da ju je sudbina dovela u Srbiju. Prisjeća se da ju je Draža osvojio na prvi pogled i razveselio. Nadalje, napominje da je njezin prijatelj Miha hvalio Dražu i njegovu obitelj, što je oblikovalo njen povoljan stav prema njima. Mladin otac Ćazim Leka, uz mladoženju Dražu, ističe da se običaj otkupa mlade više ne prakticira.
Draža napominje da su se Mirini troškovi sastojali isključivo od puta, carine i stvari koje joj je kupio, u iznosu od oko 1.500 eura, među kojima je i zlatni lančić koji joj je stavio oko vrata. Mladenkin otac, koji je za brak, ističe da nije bio upoznat da se za mladu daje novac. Dodaje da se na darivanje pozivaju samo pojedinci koji to žele.
- Unatoč nedostatku podrške Mirinog brata, majke i šire obitelji u vezi s njezinom udajom za Srbina, ona izvještava da je od svoje šogorice Mihe čula samo ohrabrujuće komentare o svom novom domu. Mira mi je ispričala da je dobro njegovan, da su ljubazni domaćini i da se ponašaju smirenije u odnosu na one u njezinoj domovini. Okarakterizirala ih je kao znatno nježnije. Braća koja su oženila Albanke iskazuju da visoko cijene svoje obitelji i zajednicu. Usred mješavine tradicija i emocija, mladenka je napustila svoj dom, a kako mladoženja primjećuje, oba partnera trebaju vremena da se prilagode novom životu kao bračni par.
Draža ističe da je Mira osjetljiva osoba i da ga često zamjera zbog neredovitih prehrambenih navika, zbog čega, kada konačno dobije priliku za jelo, konzumira obroke za dvoje. Primjećuje i da ga Mira kritizira zbog izlaska. Svekrve su sklone izraziti zadovoljstvo svojim snahama, opisujući ih kao marljive i drage, iskazujući im poštovanje, pa čak i priznajući da neke od tih snaha premašuju njihove zasluge. Jedna svekrva primjećuje: “Vodim svoje sinove za ruku i kupujem ono što nađu na internetu.
Dopuštam im da spavaju koliko žele i da se bave aktivnostima po svom izboru, ali mi i pomažu… Jako nas cijene. Dok se Mira prilagođava novim okolnostima u Srbiji, Miha je u potpunosti prihvatio tranziciju. Miha vjeruje da je razumijevanje vrijednosti napornog rada ključno jer vam se ništa ne daje lako. Ističe da je svojstveno svakome baviti se različitim poslovima, a šteta bi bila posjetiti suprugovu obitelj bez mogućnosti kuhanja. Osim toga, napravila je značajan korak crkvenim brakom sa suprugom, čime je prihvatila pravoslavnu vjeru.
