U zemlji gdje se pravda često doživljava kao iluzija, a sudovi kao instrumenti politike, vijest da Senad Hadžifejzović navodno zna imena sudija koji će presuditi Miloradu Dodiku odjeknula je kao bomba. Ne zbog toga što neko zna nešto što ne bi trebao znati, nego zato što je time otvoreno prozvana jedna od najdelikatnijih institucija u Bosni i Hercegovini – sudska vlast. Kada novinar koji već decenijama oblikuje javno mnijenje kaže da zna ko će suditi Dodiku, onda to više nije glasina. To je optužba. Ili upozorenje. Ili priprema za nešto mnogo veće.
Prema Hadžifejzoviću, jedan od sudija koji će biti dio procesa protiv Dodika je nemilosrdan i poznat po strogim presudama, dok je drugi nedavno poništio presudu koja je odjeknula u cijeloj državi. Ova tvrdnja podrazumijeva da se nešto ozbiljno događa u pravosuđu – ili curi informacija iz samog vrha institucija, ili neko želi namjerno da stvori pritisak na sudski sistem. Oba scenarija su zabrinjavajuća.
Jer ako je pravosuđe već kontaminirano uticajem izvana, onda nije ni čudo što građani više vjeruju teorijama zavjere nego zakonima. A ako Hadžifejzović stvarno ima takve informacije, pitanje je – kako? I da li će iko to istražiti, ili ćemo se praviti da je sve to samo “medijski šou”? U uređenim državama, kada novinar zna identitet sudija u tako važnom predmetu i javno to kaže – to izaziva lavinu. Kod nas – ništa. A možda se mi već odavno ni ne čudimo ničemu.
Dodik, koji se već mjesecima ponaša kao da ga se zakoni ne tiču, suočava se s optužbama koje nisu nimalo naivne. Ugrožavanje ustavnog poretka nije šala. Ako iko misli da će se cijeli proces završiti bez političkih posljedica, vara se. Ali ono što nas treba najviše brinuti nije ishod presude, nego da li će presuda uopće biti realna ili unaprijed dogovorena. Jer ako pravda postane teatar, onda nam više ništa nije sveto.
Sudije koje Hadžifejzović spominje možda sutra budu herojima ili izdajnicima – zavisno od narativa koji pobijedi. A to je najbolji dokaz u kakvom se društvu nalazimo. Nije problem što neko zna imena sudija. Problem je što sudije više ne znače zakon, nego stranu. I kad tu dođemo, onda ne tražimo više pravdu, nego osvetu. Ili sigurnost u haosu.
A u tom haosu, javnost sve više postaje sudnica. Facebook je nova sudska sala. Twitter zamjenjuje presude. I dok se pravi proces ne završi, narod već ima svoju odluku. A to je najopasniji oblik pravde – onaj koji ne poznaje ni dokaze ni zakon, samo emocije.
#Dodik #Hadžifejzović #SudBiH #PravdaIliFarsa #BosnaBezPovjerenja #KoSudiKoPati #PolitičkaPozornica #KoJeIzaZastora
