Kuhanje raznih jela i pečenje peciva se razlikuje u tome što moramo biti jako precizni kod peciva. Mnogi ljudi stoga ne žele da se bave ovim tipom kuhanja, ali nema razloga da se strahuje od grešaka. Danas otkrivamo novi recept za hljeb.
- Na Balkanu kruh ima veliku važnost kao osnovna namirnica koja ide uz gotovo svaki obrok. Brojni pojedinci kažu da još uvijek osjećaju glad ako ove osnovne namirnice nema u njihovom ručku. Postoji veliki izbor recepata za pripremu kruha.
Da biste napravili ukusnu štrucu američkog kruha, pomiješajte 800 grama brašna s 2 žličice soli. Umiješajte 2 žlice šećera i 10 grama suhog kvasca. U posebnu smjesu pomiješajte 500 mililitara tople vode s 30 mililitara maslinovog ulja dobivenog od sjemenki suncokreta. Brašno, široko korišteni sastojak u kulinarstvu, i maslinovo ulje, svestrana komponenta za kuhanje, također bi trebali biti uključeni, zajedno s mlijekom.
Posudu lagano premažite slojem maslinovog ulja i nastavite s pečenjem na temperaturi od 200°C (392°F) u trajanju od 30 do 40 minuta. Za slatku štrucu kruha pomiješajte 350 mililitara tople vode s jednom žličicom soli. Dodatno, potrebno je ukupno 2 žličice šećera i 7 grama suhog kvasca.
Smjesa treba sadržavati 100 grama integralnog brašna i 440 grama pšeničnog brašna. Pomiješajte 20 mililitara maslinovog ulja s 50 grama mekinja. Za optimalno pečenje kruh stavite u pećnicu na temperaturu od 240°C (460°F) otprilike 30 do 35 minuta; nakon što to vrijeme istekne, kruh će biti spreman za konzumaciju. Za izradu štruce bijelog kruha počnite s 420 mililitara vode koja je zagrijana na odgovarajuću temperaturu.
Nadalje, dodajte 1 žličicu šećera za poboljšanje okusa. Za recept je potrebno 10 grama suhog kvasca i 670 grama pšeničnog brašna. Za najbolji okus dodajte 1 čajnu žličicu soli u smjesu. Nakon toga, pecite amalgamirane sastojke na temperaturi od 250°C (480°F) 30 minuta.
Dodatni tekst:
Vizualni aspekt kruha igra presudnu ulogu u priči o civilizaciji, budući da je uzgoj žitarica omogućio pomak od stila života usredotočenog na lov i nomadizam do načina života koji karakteriziraju ustaljene poljoprivredne prakse.
Najraniji oblici kruha vjerojatno su se izrađivali od mješavine vode i divljih žitarica, služeći kao preteča suvremene pšenice, koja se mljela i pekla na kamenim površinama unutar špilja. Do 1500. godine prije Krista Egipćani su počeli peći prve kruhove od pšenice i ječma, koji su vjerojatno bili beskvasni, nalik kolaču od brašna i soli.
Proces pečenja, kako je dokumentirano u drevnim egipatskim zapisima, podrazumijevao je postavljanje tijesta usred žeravice i ispod pepela u pećnici. Egipćani su izrađivali kruh u različitim oblicima, često dizajniranim da oponašaju životinje ili ljudske figure, a često su ga ukrašavali raznim sjemenkama, osobito kuminom.
Nadalje, Egipćani su otkrili da dodavanje kvasca u tijesto – sastavljeno od mješavine brašna i vode – daje kruh koji je mekši i voluminozniji. To je označilo pojavu kruha u prepoznatljivom obliku kakav vidimo danas. Štoviše, Egipćani su pokrenuli proizvodnju pekarskog kvasca i započeli proces rafiniranja kako bi eliminirali “nečistoće”. Također su poboljšali kruh uključivanjem sezama, meda i voća.
Kruh je u antičko doba bio poznat uz uobičajene kaše. Stari Grci su 70% svoje energije dobivali iz žitarica. Osim toga, robovi su bili uključeni u svakodnevnu pripremu kruha. Čak je i tijekom tog doba Hipokrat upozoravao na važnost mudrog odabira hrane, tvrdeći da je boja kruha – bila ona bijela ili crna – nebitna.
Celsus je primijetio da kruh ima veći sadržaj hranjivih tvari od bilo koje druge hrane. Kruh je bio vitalna namirnica u prehrani Rimljana. Odgovornost pekara tijekom tog razdoblja bila je opskrba prikladne vrste kruha koja je nadopunjavala svaki obrok za aristokratsku klasu. Izrađivale su kiflice ukrašene makom, lovorom i bademima.
- Štoviše, zapaženu popularnost stekli su kruščići koji su se pripremali sa sirom i maslinama, uz one začinjene začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Rimski vojnici, nazivani “kruhojedima”, dobivali su dnevni obrok od jednog kilograma kruha.
U ranom srednjem vijeku pećnice su uglavnom bile dostupne samo samostanima i plemstvu, što je značilo da pečenje dizanog kruha nije bilo uobičajena praksa. Posljedično, kruh se proizvodio od žitarica s niskim sadržajem glutena kao što su zob, ječam i raž, što je dovelo do stvaranja tamnog kruha koji se teško dizao. Konzumacija kruha od bijelog brašna bila je luksuz isključivo za imućne slojeve.
Zatvorenicima se često dijelio raženi kruh, a ponekad su ga jeli i fratri kao dokaz svoje poniznosti. Boja kruha služila je kao oznaka društvenog statusa; pojedinci s višim društvenim položajima jeli su bijeli kruh, dok su oni koji su pripadali nižim slojevima društva bili ograničeni na tamnije varijante.
