Najvažnija namirnica kod nas na Balkanu je kruh koji se jede uz gotovo svaki obrok. Mnogi ljudi će vam reći da, recimo, ako ovu hranu nisu jeli uz ručak, i dalje osjećaju glad. Danas otkrivamo jedan interesantan recept koji trebate probati.
Postoji mnogo recepata za pripremu kruha. Pomiješajte 800 grama brašna i 2 žličice soli kako biste dobili najbolju američku štrucu. Dodajte 2 žlice šećera i 10 grama suhog kvasca. Dodajte 30 mililitara maslinovog ulja u 500 mililitara tople vode. Ulje je ulje od sjemenki suncokreta. Maslinovo ulje, svestrani sastojak i koristi se u mnogim pripravcima.
Lagano ga premažite maslinovim uljem i nastavite peći na 200°C (392°F) 30 do 40 minuta. Za pripremu slatke štruce uzmite 350 mililitara tople vode i dodajte jednu žličicu soli. Ukupno su vam potrebne 2 žličice šećera i 7 grama suhog kvasca.
Ukupno se sastoji od 100 grama integralnog brašna s 440 grama pšeničnog brašna. Pomiješajte 20 mililitara maslinovog ulja s 50 grama mekinja. Stavite u vruću pećnicu, oko 240°C (460°F). Ostavite unutra oko 30 do 35 minuta i trebalo bi biti spremno za jelo. Za izradu štruce bijelog kruha uzmite 420 ml vode odgovarajuće temperature i u njoj otopite žličicu šećera za okus.
- Na popis za kupovinu za ovaj recept dodajte 10 g suhog kvasca i 670 g pšeničnog brašna. Ne zaboravite dodati i žličicu soli, samo za optimalan okus. Zatim pecite na 250°C (480°F) 30 minuta.
Bonus tekst
Izgled kruha ključan je dio civilizacijske priče budući da je uzgoj žitarica potaknuo pomak od lova i stalnog seljenja do uzgoja u naseljenom mjestu. Otkriveno je da su prve iteracije sastavljene od vode i divljih žitarica, što je više nego vjerojatno djelovalo kao preteča moderne pšenice, koja se drobila i pržila na kamenim pločama unutar špilja.
- Do 1500. godine prije Krista Egipćani su prvi pekari kruha od pšenice i ječma. Vjerojatno je ovaj kruh bio beskvasni, poput kolača od brašna i soli. Kruh se potom stavljao u pećnicu i prekrivao žarom i pepelom da se peče, kako su zapisali stari Egipćani.
Proizvodili su razne vrste kruha u oblicima koji oponašaju životinje ili ljude, često ukrašene sjemenkama, osobito kimom. Uslijedilo je otkriće da su Egipćani mogli napraviti tijesto miješanjem vode i brašna i zatim dodavanjem kvasca za lakšu i višu štrucu. To je označilo početak kruha u obliku kakav danas poznajemo. Štoviše, Egipćani su pokrenuli proizvodnju pekarskog kvasca i pokrenuli proces rafiniranja s ciljem uklanjanja “nečistoća”.
Kao bonus, kruh su obogatili korištenjem sezama, meda i voća. Gotovo od najranije poznate točke vremena, uz popularne kaše, prevladavao je kruh. Žitarice su starim Grcima osiguravale 70% ukupnog energetskog unosa. Štoviše, kruh svakodnevno peku robovi. Već je Hipokrat u to vrijeme upozoravao na brigu o izboru namirnica, tvrdeći da je boja kruha, bila ona bijela ili crna, sasvim nebitna.
- Celsus je isticao da je kruh hranjiviji od bilo koje druge hrane. Rimljani su kruh smatrali glavnom namirnicom u svojoj prehrani. Za to vrijeme pekari su trebali proizvesti pravu vrstu kruha, koji bi se služio uz svaki obrok viših društvenih klasa.
Kitile bi se makom, lovorom i bademima. Takva popularnost osobito se proširila na kruščiće, one punjene sirom i maslinama, kao i one s biljnim začinima poput peršina ili vlasca. Rimski vojnici imali su svoju specifičnu vrstu kruha. Upravo u tom sektoru spadaju u kategoriju ‘kruhojeda’, koji dnevno dobivaju jedan kilogram kruha.
- Pečenje dizanog kruha u ranom srednjem vijeku nije bilo uobičajeno u pećnicama jer su bile dostupne samo samostanima i plemstvu koji su ih posjedovali. Kruh se pekao od žitarica s niskim sadržajem glutena, poput zobi, ječma i raži.
Kruh je, dakle, bio taman i težak, teško se dizao. Konzumiranje kruha koji je bio bijeli u osnovi je znak pripadnosti višim slojevima i bogatstva. Zatvorenici su uglavnom uzimali raž. U nekim prilikama su je uzimali i fratri da se pokažu kao skromni ljudi. Boja kruha bila je pokazatelj društvenog položaja, gdje su ljudi iz viših klasa uzimali bijeli kruh, a oni koji su bili na dnu imali su crnije varijante.
