U posljednje vrijeme sve glasnije se govori o mogućem tajnom dogovoru između Sjedinjenih Američkih Država i Milorada Dodika. Navodno, nakon što je lider Republike Srpske povukao neke od najspornijih zakona koji su izazivali tenzije u Bosni i Hercegovini, iz američke administracije stigli su tonovi koji ukazuju na novu, mekšu diplomatiju prema Dodiku. U službenim izjavama spominje se „ekonomski potencijal“ i „zajednički prosperitet“, što je otvorilo niz pitanja — o čemu se tačno radi i zašto bi se ekonomski potencijal RS-a odjednom našao u fokusu Washingtona?
U analitičkim krugovima sve se češće pominje ideja da je Dodik pristao na određene ustupke kako bi, zauzvrat, dobio ukidanje sankcija i finansijsku podršku u određenim oblastima. Američka strana, s druge strane, možda želi osigurati stabilnost u regionu putem ekonomskih instrumenata, umjesto klasičnih političkih pritisaka. Ali šta tačno znači „ekonomski potencijal“ u ovom kontekstu?
Neki smatraju da se odnosi na prirodna bogatstva istočnog dijela Republike Srpske — rude, mineralne sirovine, rijetke metale i energetsku infrastrukturu — koje bi mogle postati osnova za međunarodne investicije. Drugi vjeruju da se iza svega krije šira geopolitička igra: Amerika pokušava ograničiti ruski i kineski uticaj u regiji tako što nudi ekonomske poticaje lokalnim liderima, uključujući i Dodika. On je, u više navrata, izjavljivao da je spreman razgovarati „samo sa predsjednikom SAD-a“ o ključnim ekonomskim pitanjima, što dodatno hrani sumnje da se vodi neka vrsta paralelne diplomatije.
Ovakav zaokret američke politike bio bi, u najmanju ruku, iznenađujući. Nakon godina u kojima su sankcije bile glavno sredstvo pritiska, Washington sada, izgleda, prelazi na politiku nagrada za „konstruktivno ponašanje“. Takav pristup može imati pozitivne posljedice, ali i otvoriti prostor za opasne presedane — jer bi to značilo da se kršenje ustava i državnih institucija može „oprati“ kroz nekoliko povoljnih izjava i ekonomskih obećanja.
U tom svjetlu, moguće je da Dodik procjenjuje da mu se isplati privremeno smiriti retoriku i pokazati spremnost na saradnju. Ukoliko zaista postoji neka vrsta dogovora, to bi moglo značiti značajne investicije u energetski sektor, cestovnu infrastrukturu ili preradu sirovina. No, s obzirom na njegovu dosadašnju politiku, mnogi sumnjaju da bi se takav aranžman mogao održati duže od jednog izbornog ciklusa.
S druge strane, ako se ispostavi da dogovor ne postoji, Dodik bi se mogao naći u još težem položaju. Povratak oštrih mjera i sankcija bio bi neizbježan, a politička izolacija još dublja. Upravo zato mnogi vjeruju da se iza trenutne tišine krije složen balans interesa — između potrebe da se održi stabilnost i želje da se ne nagradi političko ponašanje koje ruši državne institucije.
Sve dok se ne pojave konkretni dokumenti, sastanci ili investicioni projekti koji potvrđuju američko-dodikovski sporazum, sve ostaje u sferi nagađanja. Ipak, činjenica da se u zvaničnim američkim izjavama spominje „ekonomski potencijal“ Republike Srpske nije slučajna. Ona može značiti otvaranje vrata za saradnju, ali i test koliko je Dodik zaista spreman na promjene.
Možda se upravo ovdje krije nova američka strategija — ne kažnjavati, već „kupiti“ lojalnost ekonomijom. A ako je to tačno, BiH bi uskoro mogla svjedočiti potpuno novom obliku odnosa između domaćih lidera i međunarodne zajednice, u kojem ključnu ulogu više neće imati politika, nego novac.
#Dodik #SAD #Bosna #Politika #Ekonomija #Diplomatija #RS #Dogovor #Investicije #Geopolitika
