Ispovijest Bošnjaka: Srbin nam je čuvao kuću dok smo bili u izbjeglištvu
Ratni vihor devedesetih godina natjerao je brojne porodice da napuste svoje domove, ostavljajući iza sebe uspomene, imovinu i dio svog identiteta. Među njima je bila i porodica jednog Bošnjaka iz Bijeljine, koji je 1992. godine, zajedno sa svojima, izbjegao u Njemačku.
Njegova priča razlikuje se od mnogih sličnih sudbina, jer ih je, po povratku, dočekalo nešto neočekivano i dirljivo – njihovu kuću čuvao je njihov srpski komšija.
Odlazak u nepoznato – izbjeglištvo u Njemačku
Početkom rata u Bosni i Hercegovini, u aprilu 1992. godine, porodica ovog Bošnjaka morala je napustiti Bijeljinu. U strahu za život, krenuli su put Njemačke, kao i hiljade drugih sunarodnika.
“Odlazak je bio težak. Ostavili smo sve – kuću, uspomene, život koji smo gradili godinama. Nisam znao da li ćemo se ikada vratiti,” prisjeća se sagovornik.
Njemačka im je pružila sigurnost i novi početak, ali su stalno mislili na domovinu i kuću koju su ostavili.
Neočekivana vijest nakon deset godina
Nakon deset godina u Njemačkoj, donijeli su odluku da se vrate i vide šta je ostalo od njihove porodične kuće u Bijeljini. Strah ih je obuzimao – da li je sve uništeno, da li su njihovu imovinu zauzeli drugi ljudi, da li će pronaći samo ruševine?
Međutim, dočekalo ih je pravo iznenađenje. Kuća je stajala netaknuta, a u dvorištu ih je dočekao njihov stari komšija – Srbin.
“Došli smo, a on nas je čekao. Rekao nam je da nije dao nikome da uđe u kuću, da ju je redovno obilazio, plaćao račune i brinuo se o imanju. Srce mi se stegnulo od emocija,” priča Bošnjak kroz suze.
Čovjek iznad politike i rata
Srpski komšija je bio čovjek kojeg nisu vezale političke ideologije, već poštovanje i ljudskost. Rekao im je da je smatrao da “komšija ostaje komšija, bez obzira na sve” i da nije mogao dozvoliti da njihova kuća propadne ili da je neko drugi prisvoji.
“Bio sam svjestan da ste otišli jer ste morali, ali znao sam da ćete se jednog dana vratiti. I osjećao sam obavezu da vam sačuvam dom,” rekao im je.
Lekcija o pravim vrijednostima
Ova priča je dokaz da su ljudskost i komšijske veze jače od ratova, podjela i mržnje. I dok su mnogi iskoristili priliku da se domognu tuđe imovine, bilo je i onih koji su pokazali čast, poštenje i sačuvali ljudsko dostojanstvo.
Bošnjak i njegova porodica su zauvijek ostali zahvalni svom komšiji, a njihovo prijateljstvo se nastavilo i poslije rata, kao svjetionik nade da među ljudima uvijek može postojati dobrota, bez obzira na vjeru i naciju.
