RS tvrdi da je odluka o samoopredjeljenju već donesena, ali i dalje brine o državnom budžetu
Politički vrh Republike Srpske posljednjih dana intenzivno šalje poruke o navodnom pravu na samoopredjeljenje i odlučnosti naroda da u jednom trenutku krene putem potpunog osamostaljenja. Ministar unutrašnjih poslova RS-a, Siniša Karan, otišao je i korak dalje, poručivši da „srpski narod nije ničiji podanik“ i da je Republika Srpska već stvorena i međunarodno priznata. Prema njegovim riječima, pitanje samoopredjeljenja više nije dilema da li će se desiti, već samo kada će doći do realizacije.
Ovakva retorika ostavlja snažan politički utisak, ali i otvara čitav niz kontradikcija. Ako je odluka već donesena i ako se RS sprema za novi historijski korak, zašto onda zvaničnici ovog entiteta i dalje s toliko strasti raspravljaju o državnom budžetu? Zašto ih, kako sami priznaju, brine finansijska stabilnost institucija Bosne i Hercegovine, ako im je, barem deklarativno, cilj odvajanje od iste te države?
Mnogi analitičari ističu da se radi o političkom manevru koji ima dvostruku svrhu. Prvo, retorika o samoopredjeljenju služi kao sredstvo mobilizacije javnosti i jačanja nacionalnog jedinstva, dok se istovremeno skreće pažnja sa unutrašnjih problema – slabosti ekonomije, rastućih socijalnih tenzija i činjenice da građani sve teže žive. Drugo, insistiranje na budžetu pokazuje da je ekonomska ovisnost od zajedničkih institucija itekako prisutna i da bez državnog novca entitetski sistem ne bi mogao funkcionisati u punom kapacitetu.
Izjava ministra Karana stoga se može tumačiti i kao svojevrsna prijetnja, ali i kao signal političke kalkulacije. Dok se javnosti poručuje da je samoopredjeljenje već odlučeno, iza kulisa se i dalje pregovara i insistira na finansijskim aranžmanima sa državnim nivoom. Takav paradoks otkriva složenost situacije u kojoj se RS nalazi – želja za političkom samostalnošću nije praćena ekonomskom nezavisnošću.
Ono što posebno zabrinjava jeste način na koji se ovakve izjave koriste da se narod emotivno priprema na eventualne radikalne korake, dok se istovremeno održava status quo kako bi vlast imala potpunu kontrolu nad situacijom. Građanima se šalju poruke da je „njihova volja već odlučena“, a u praksi se čuva svaki segment finansijske sigurnosti koji dolazi iz državnih institucija.
Politički analitičari naglašavaju da ovakav pristup stvara dvostruku realnost. S jedne strane, RS se predstavlja kao gotovo nezavisna državna tvorevina, a s druge strane, pokazuje da bez zajedničkog budžeta i struktura BiH teško može opstati u svakodnevnom funkcionisanju.
Zaključak je jasan: vlast u RS-u koristi retoriku samoopredjeljenja kao alat političkog pritiska i unutrašnje konsolidacije, ali istovremeno jasno pokazuje da je ekonomski i institucionalno i dalje čvrsto vezana za Bosnu i Hercegovinu.
#RepublikaSrpska #Samoopredjeljenje #DržavniBudžet #PolitikaBiH #MiloradDodik #SinišaKaran
