Božo Ljubić je ponovo otvorio političku kutiju koju u Bosni i Hercegovini niko ne može skroz zatvoriti, čak i kad bi htio. Njegova poruka da BiH prema Evropskoj uniji može ići samo preko Zagreba, a ne preko Bruxellesa, odjeknula je kao da je neko usred sarajevske čaršije viknuo „E, ljudi, počinje nova politička sezona!“ U momentu kada se čini da su građani već navikli na beskrajne pregovore, zastoj, pa opet pregovore, Ljubićev zahtjev za trećim entitetom stiže kao da je izvučen iz stare ladice, ispeglan i vraćen u politički promet.
U osnovi njegove izjave stoji tvrdnja da bez „federalne jedinice sa hrvatskom većinom“ nema stabilne države, što je narativ koji se periodično pojavljuje, nestaje i onda iznova osvane. Ono što ovaj put djeluje drugačije jeste otvoreno naglašavanje da je Zagreb ključ, a ne evropske institucije. To je poruka koja nije samo politička — to je geopolitički winkupućen i ljudima u BiH i evropskim centrima moći. Jer kad neko kaže da je put prema EU u rukama susjedne države, to je više od političkog stava — to je dijagnoza odnosa u regionu.
Ono što cijeloj priči daje dodatnu težinu jeste trenutak u kojem se izjava pojavila. Dok BiH dobija pohvale EU zbog određenih reformskih koraka, istovremeno se u unutrašnjim odnosima sve više osjećaju napetosti. Ljubićev nastup ne dolazi ni iz vakuuma ni iz hira, nego kao dio šireg političkog pritiska u kojem se jednima žuri prema evropskim integracijama, dok drugi žele da prvo riješe unutrašnja pitanja pa tek onda gledaju preko granice. I tako se BiH opet našla na raskrsnici — ali ne onoj koju biraju građani, nego onoj koju crtaju političke elite.
Za običnog čovjeka, ova priča o trećem entitetu zvuči kao još jedno poglavlje u beskonačnom romanu koji se stalno prepisuje, ali nikad ne završi. U zemlji gdje su ljudi već umorni od identitetskih rasprava, retorika o novoj teritorijalnoj reorganizaciji može izgledati kao još jedna dimna zavjesa, posebno jer se rijetko govori o ekonomiji, zdravstvu, korupciji ili standardu. A svi znaju — kad političari intenzivno pričaju o mapama, građani se počnu brinuti za novčanike.
Ali najzanimljiviji dio ipak je poruka da će Zagreb odlučivati o ulasku BiH u EU. To otvara cijeli niz pitanja: da li je to stvarna politička snaga Hrvatske? Da li BiH zaista zavisi od susjednih prijestolnica? Ili je ovo samo poruka upućena domaćoj publici — poruka koja treba da pokaže moć, odlučnost ili makar privid toga? Na sve to dolazi još jedna, najvažnija dilema: šta o svemu misle Evropljani, koji već godinama slušaju balkansku političku simfoniju u kojoj svaka stranka svira svoju pjesmu, a sve pod krinkom iste melodije — evropskog puta.
Ako išta možemo zaključiti, to je da je izjava Bože Ljubića dio šireg političkog talasa koji će tek rasti. I dok političari mjere teritorije, građani samo žele normalan život. I možda zato cijela priča izgleda kao još jedna epizoda u seriji koju niko nije naručio, ali koju svi moraju gledati. Jer u BiH, htio ti to ili ne, politika uvijek nađe put do tvoga dnevnog boravka.
#BiH #HNS #BožoLjubić #trećiEntitet #politika #EU #Zagreb #Brisel #region #analiza
