Gledajući unatrag, vidljivo je da je Masimo Svić posjedovao nevjerojatnu snagu i plemenitost, izašavši na zagrebačku pozornicu 5. studenoga 2022. godine, a liječnici su u backstageu stajali u slučaju bilo kakve nesvjestice. Tijekom cijelog koncerta Masimo je hrabro nosio težinu kontrabasa u svojim plućima, izmamivši suze publici dok su liječnici strpljivo čekali svoj znak iza zastora.
2022. objava smrti Masima Savića kod svih nas je izazvala mješavinu tuge i čuđenja. Brzo napredovanje njegove borbe s rakom pluća, koja je trajala samo dva mjeseca, bilo je doista neočekivano. No, pravo svjedočanstvo borbenosti Masima Savića može se vidjeti kroz iskrenu objavu novinara Romana Bolkovića na Facebooku. U cijelosti, najava Romana Bolkovića služi kao potresan uvod u priču.
Spoznaja me pogodila kao tona cigli – to je bio kraj. Prepričavanje cijele priče od početka bio bi zamoran posao, pa ću vam dati sažetu verziju, počevši od zaključka. Prije samo nekoliko tjedana bio je gost u mojoj nazočnosti – izuzetan pojedinac, pravi autoritet u svom poslu. Igrom slučaja bio je liječnik, specijalist onkologije. Naš razgovor započeo je ležerno, dotičući se raznih tema, da bi na kraju skrenuo na Masi.
Kao što sam obećao, prvo ću otkriti kraj. Međutim, na moje iznenađenje, otkrio sam početak priče. U početku sam bio skeptičan jer nisam imao pojma da je priča tek započela na svom kraju. Masimo se popeo na pozornicu Arene i samouvjereno izjavio: “Moj liječnik će mi se pridružiti kao poseban gost na ovom koncertu.” Ispostavilo se da je to bio najistaknutiji nastup u njegovoj karijeri.
Kao odgovor, muškarac je izrazio svoju nesposobnost da se nosi sa situacijom, navodeći potencijalnu opasnost po svoj život zbog veličine ovog koncerta koji se održava jednom u životu. Masimo je, zadržavši prisebnost, predložio rješenje tražeći prisutnost mog uvaženog gosta, izvanrednog liječnika, i njegovog medicinskog tima iza pozornice. Na taj bi način, u slučaju bilo kakvih komplikacija, bili spremni za intervenciju.
Nakon kratke stanke, doktorova nevjerica bila je očita dok je zurio u Masima. Međutim, prije nego što je uspio odgovoriti, Masimo je samouvjereno izjavio: “Doktore, vjerovali mi ili ne, nastavit ću s koncertom. Ovo je najvažniji nastup u mom životu, moram ponoviti.” Masimo je shvatio da ovaj trenutak označava početak značajnog poglavlja, iako se činilo kao kraj. Liječnička ekipa ostala je iza pozornice, a doktor je stajao tamo, potpuno svjestan da Masimo nikada prije nije zakasnio niti otkazao koncert. S nepokolebljivom odlučnošću, Masimo je stupio na pozornicu, izvodeći nastup koji oduzima dah unatoč drijenku koji mu se zaglavio u plućima.
Moram se ispričati zbog ovog iskrenog opažanja, ali utjecaj te večeri, te priče, tog specifičnog detalja pogodio me još jačim intenzitetom; a sada, u mraku, prazna dvorana nekako zadaje manje boli nego one noći kad sam otkrio da je priča došla do kraja i da je protagonist doista izvanredan. “Vjerujem da je to najveće postignuće za jednog pjevača.” Ne mogu ni zamisliti emocije koje su obuzele Masima tijekom te večeri i noći koja je uslijedila dok je pružao najistaknutiju izvedbu svoje karijere.
Usred dramatičnih okolnosti koje su progutale Masimov život, on je svim srcem prigrlio svoju sudbinu i posvetio se svojoj svrsi. Njegovo je pjevanje bilo slično besprijekornom plesu, gdje su plesač i ples bili nerazdvojni, stapajući se u jedno. Upravo kroz te pjesme on se od nas oprostio.
Ima nešto u Masimovoj glazbi na radiju zbog čega se uvijek osjećam kao da je on tu sa mnom. Nije to samo njegov glas, to je kao jeka, prisutnost bez fizičkog oblika. Masimo je te večeri postao više od samog pjevača, postao je glas koji nadilazi granice. Nevjerojatno je kako izvođač može učiniti da se osjećaš tako, kao da si na koncertu svog života. Masimo…pozdrav!
